Unatoč liječenju, prema riječima obitelji, dječakovo se stanje pogoršavalo. Medicinski nalazi nisu donosili ohrabrujuće vijesti, a prognoze su bile sve teže. U trenutku kada su, kako svjedoče, ostali bez odgovora i nade, odlučili su potražiti utjehu izvan bolničkih zidova.
Obitelj je dječaka odvela u Međugorje. Kako navode, nisu bili izrazito pobožni, ali su se u teškoj situaciji okrenuli molitvi. Prema njihovu svjedočanstvu, već po dolasku primijetili su promjene u dječakovom stanju.
Roditelji tvrde da su se nakon povratka s hodočašća medicinski nalazi počeli mijenjati te da su pretrage koje su ranije pokazivale prisutnost tumora postupno davale drukčije rezultate. Liječnici su, prema njihovim riječima, bili iznenađeni razvojem situacije i tijekom kontrola pratili neuobičajen tijek oporavka.
Za obitelj, događaji koji su uslijedili nisu bili samo medicinski pomak. “Za nas to nije bila samo promjena na papiru, nego trenutak u kojem se beznađe pretvorilo u život”, ispričali su roditelji u jednom od svjedočanstava.
Priča o malom dječaku iz Italije i danas se prenosi među hodočasnicima kao osobno svjedočanstvo obitelji o nadi i vjeri u najtežim trenucima, dok medicinski aspekt njegova oporavka ostaje zabilježen u dokumentaciji liječnika koji su pratili njegov slučaj.
