Kako stvari stoje u Hercegovini, medvjedi više nisu stanovnici gustih visokih šuma, nego su „zavoljeli“ sunce juga i kraške gustiše. Potvrda tomu stiže iz Stoca, gdje nam je više pojedinaca svjedočilo da su se ove zvijeri primakle na domak gradu na Bregavi. Jedan od njih je i kolega Ivo Raguž, odnedavno profesor u mirovini, koji saznanja o medvjedima crpi iz rodnih Barana, na padinama planine Hrgud.
„Ja ga osobno nisam vidio, međutim preostali mještani, uglavnom stariji ljudi, pričaju da su ga vidjeli u šetnji selom i to na dvije noge?! Barani su naselje poznato po uzgoju badema, bajama kako se to kod nas kaže, primijetio sam dok su još bili zeleni da ih nešto jede. Izgleda da je medo navraćao baš zbog badema koji su ove godine rodili kao rijetko kada. Mještani koji gore žive kazali su mi da ga nema ima dvadesetak dana. Ne znam što je posrijedi ili je nestalo badema, ljudi su ih kupili, ili medo sada preferira zimski san“, u šaljivom tonu rezonira kolega Raguž.
Potvrdu da taj ili neki drugi medo ne razmišlja o zimskom snu dobili smo od Nedjeljka Bartolovića vlasnika etno eko sela „Bartol“ koje se nalazi u Poplatu u blizini rječice Radimlje iznad čijeg kanjona se uzdiže čuveni Daorson, ilirski grad.
„Nedavno je tristotinjak metara odavde pčelaru srušio jednu košnicu. Nema što drugo, nego medo, izgleda da je neki manji čim se zadovoljio medom iz samo jedne košnice“, kaže gospodin Bartolović dodajući:
„Mislim da ih ima više, jer ima informacija da su medvjeda uočili u još nekim naseljima“, konstatira naš sugovornik, od kojega doznajemo da na stadu njegovih koza koje pasu na padinama brda iznad eko etno sela, nije bilo štete.
Uglavnom, nakon što su prije desetak godina medvjedi, očito ih je više s obzirom na razdaljine, prvi puta uočeni na području općine Ravno, Gornjeg i Donjeg Hrasna u općini Neum, sada su se pojavili i zapadno od Stoca u gušće naseljenom području, čime su skoro zaokružili jug Hercegovine.
Dušan Musa
