Na Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja, u Dobranjama je služena sveta misa zadušnica za 136 hrvatskih vojnika i civila koje su 1944. godine ubili partizani i bacili u Markovića jamu na predjelu Podi.
Misno slavlje predvodio je don Dario Ćorić, uz koncelebraciju deset svećenika, a na obilježavanju se okupio velik broj vjernika, kao i članovi obitelji stradalih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Desetljeća šutnje i prešućenih zločina
U svojoj propovijedi don Ćorić istaknuo je kako je nad ovim žrtvama desetljećima vladala nametnuta šutnja.
– Njihove žrtve i danas nam govore: čuvajte vjeru u Boga i čuvajte svoju domovinu. Nisu ubijeni na tuđem pragu, nego u svojoj zemlji koju su voljeli i branili – poručio je.
Naglašeno je kako su među ubijenima bili uglavnom mladi ljudi, u dobi od 20 do 40 godina, u punini života. Svjedočanstva govore da su neki od njih, nakon što su bačeni u jamu, još bili živi.
Bez pravde, ali ne i bez sjećanja
Markovića jama desetljećima je bila simbol prešućene boli i zabranjenog sjećanja. Za ovaj zločin do danas nije utvrđena odgovornost, a žrtve nisu dobile pravdu.
Istaknuto je i kako su oni koji su počinili zločine dugo bili slavljenI, dok su žrtve ostajale bez glasa i priznanja.
Dostojanstvo vraćeno nakon pola stoljeća
Posmrtni ostaci žrtava ekshumirani su početkom 1993. godine te su pokopani u zajedničkoj grobnici u Dobranjama, gdje im je napokon osiguran dostojanstven počinak.
Spomen-obilježje, podignuto i blagoslovljeno 2002. godine, danas je mjesto molitve, sjećanja i pijeteta.
Tijekom mise pročitana su imena svih 136 žrtava, a nakon euharistijskog slavlja vjernici su se okupili kod grobnice gdje je izmoljena zajednička molitva.
Većina tih vojnika je bila iz Imotske krajine, nekolicina je bila iz Hercegovine i Cetinske krajine, a 11 vojnika su mještani Dobranja.
Imena ljubušaka stradalih na Aržanu svibnja 1944. god.
Vitina:
Marijan Brkić (Križan i Kate Kolak) 1923. – 1944.
Stojan Brkić (Križan i Kate Kolak) 1920. – 1944.
Ante Boras (Lovre i Joze Tolj) 1915. – 1944.
Grgo Grbavac – Mešić (Ivana i Mare Barbarić)
Grab:
Vlado Grbavac Ivanov 1919. – 1944.
Pero „Nosušin“ Markotić Stjepanov 1913. – 1944.
Pavao Mihaljević Antin 1913. – 1944.
Stjepan Mihaljević Petrov 1921. – 1944.
Vašarovići:
Mijo „Mićo“ Matijašević Jozin 1914. – 1944.
Srećko Šiljeg Vidov 1919. – 1944.
Stanko Vukojević Nikolin 1914. – 1944.
Grabovnik:
Mate Mišetić Ivanov 1923. – 1944.
Nikola Mišetić Cvitanov 1912. – 1944.
Klobuk:
Ante Herceg Lukin 1915. – 1944.
Ivan Skoko Šimunov 1922. – 1944.
Šipovača:
Jakov „Šmago“ Grbavac Franjin 1919. – 1944.
Marko Grbavac Franin 1912. – 1944.
Proboj:
Markan Čuvalo Franjin 1923. – 1944.
Vojnići:
Nikola „Anđelkić“ Čuljak Anđelkov 1910. – 1944.
Greda:
Ivan Tolj Matin 1910. – 1944.
Radišići:
Marijan Tomić Ivanov 1914. – 1944.
Lisice:
Ivan Bilić Antin 1913. – 1944.
Crveni Grm:
Mate „Mašanov“ Petrušić Jozin 1913. – 1944.
Bijača:
Ante Ćuže Jurin 1908. – 1944.
Opomena za budućnost
Obilježavanje ove obljetnice podsjetnik je na teška stradanja, ali i na važnost očuvanja istine i povijesnog sjećanja.
– Povijest i istina ne smiju biti prešućene. Sve žrtve zaslužuju pijetet i trajno poštovanje – poručeno je.
