Monografija “Vakufi na području Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški”, predstavljena je sinoć u okviru manifestacija “Dani vakufa” i “Dani mevluda i zikra”. Ova vrijedna publikacija donosi sistematičan pregled povijesnog razvoja vakufa u Ljubuškom, njihovog stradanja kroz ratove i procese nacionalizacije, te obnove i modernog upravljanja nakon 1995. godine.
Na promociji su govorili mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović, direktor Vakufske direkcije Huso Salihović, koautori Dženan Rahmanović i Elmedin Avdibašić te glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški Šemso-ef. Germić. Monografija predstavlja značajan znanstveni i kulturni doprinos očuvanju vakufske baštine na prostoru Zapadnohercegovačkog kantona.
“Na ovaj način smo dobili jednu preglednu, informativnu studiju o tome što je sve vakuf značio, gdje je egzistirao, koliki je bio doprinos vakufa za različite segmente javnog života muslimanske zajednice: duhovnog, kulturnog, odgojno-obrazovnog života muslimanske zajednice. Prateći od početka te vakufske nekretnine, vakufske objekte, vakufske dućane, došli smo i do aktualnog vremena da se možemo suočiti sa činjenicama: što je od svega toga ostalo kroz različite političke sustave. Svaki taj politički sustav se na jedan, da kažemo, vrlo rigidan i nepravedan i bezobziran način odnosio prema vakufu. Priča o vakufima je priča koja govori o našem trajanju, našem postojanju, našem identitetu, našem kontinuitetu, o nama kao političkom narodu na ovdašnjem prostoru. Zato je važno da se ova priča obnavlja”, kazao je muftija.
Monografija, obogaćena opisima objekata i bogatim fotografskim materijalom, predstavlja i značajnu znanstvenu bazu za proučavanje kulturne i vjerske baštine ovog kraja. Koautor monografije Elmedin Avdibašić pojasnio je da se na projektu intenzivno radilo tijekom protekle godine, piše MINA.
“Imali smo nesebičnu pomoć i podršku ljudi koji su ovdje na terenu u Medžlisu Islamske zajednice Ljubuški, u Muftijstvu mostarskom, kao i podršku naših prijatelja s kojima već duže vrijeme surađujemo u institucijama i različitim arhivima: od Arhiva Bosne i Hercegovine, Gazi Husrev-begove biblioteke, kao i arhiva Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški. Bila nam je dostupna kvalitetna građa, imali smo uvid u stvarno stanje na terenu, tako da smo uspjeli u toku ove 2025. godine sve to obraditi i sistematizirati. Naš lajtmotiv i ove monografije, kao i svih dosadašnjih, bio je da je učinimo jednostavnom za korištenje”, istakao je Avdibašić.
Dominantna vrijednost monografije ogleda se u preciznim katastarskim podacima, opisima objekata (džamije, mektebi, mezarja i dr.), te bogatom fotografskom materijalu. Ona je istovremeno podsjetnik na prošlost, opomena za sadašnjost i putokaz za budućnost.
Koautor Dženan Rahmanović pojasnio je da su se prvenstveno fokusirali na aktivne vakufe.
“Ti vakufi su raspoređeni u četiri katastarske općine. Predstavljali smo ih kroz katastarske općine na području grada Ljubuški. Na 33 lokacije i četiri katastarske općine ti vakufi su aktivni na području ove. Kada govorimo o aktivnim vakufima, to to znači da Medžlis Islamske zajednice Ljubuški njima raspolaže i da su u njihovom posjedu. Naravno, pored tih aktivnih vakufa, obradili smo i nacionalizirane vakufe u drugim katastarskim općinama. Oni su još uvijek nedefiniranog pravnog stanja, u smislu da su jednim dijelom upisani na neka fizička lica, a drugi na vakuf ili su u suvlasništvu Islamske zajednice. Takvi vakufi će biti predmet postupka harmonizacije u tim katastarskim općinama”, kazao je Rahmanović.
Izradom, promocijom i publiciranjem monografije, kako je to primijetio mostarski muftija Dedović, podiže se svijest o važnosti vakufa, kako u većim centrima poput Mostara i Sarajeva, tako i u manjim sredinama.
“Poruka ove monografije je da su naše trajanje, naše bitisanje, naš opstanak u najužnoj vezi sa opstankom vakufa, da su u bliskoj vezi sa sviješću našeg čovjeka da je ono što je najintimniji i najkonkretniji dio našega bića i našega identiteta skopčano s tom temom. To je ta naša svojevrsna pupčana vrpca”, poručio je Dedović.
Monografija o vakufima u Ljubuškom predstavlja dragocjen doprinos kolektivnoj memoriji muslimanskog i bošnjačkog naroda na prostoru Bosne i Hercegovine.
