Sinoć je Park & Shop u Međugorju postao mnogo više od običnog mjesta susreta. Pretvorio se u prostor gdje su se spojili ljubav, mir, nada i nesebična podrška u večer koja će se dugo pamtiti.
Nekoliko tisuća ljudi okupilo se s jednim ciljem: pomoći. Kroz kupovinu rukotvorina, uživanje u bogatoj gastro ponudi i jednostavno svojom prisutnošću svaki pojedinac ugradio je dio sebe u nešto veliko. Posebnu toplinu večeri donijeli su i glazbeni nastupi sestara Ramljak i Mislava Ramljaka, koji su pjesmom dodatno povezali okupljene i dali događaju dušu.
Marka po marka, korak po korak, prikupljeno je čak 14 720 KM za izgradnju Kuće nade u Mostaru, mjesta koje će pružati utočište onkološkim pacijentima.
Ova večer bila je živi dokaz da, kada se ruke slože, ništa nije nemoguće.
Inicijatorice ove plemenite priče, dvije Broćanke, Monika Planinić i Jasna Prskalo, nisu krile emocije:
„Srce nam je puno. Nismo mogle ni zamisliti ovakav odaziv. Ovo nije samo broj ljudi, ovo je more dobrote, topline i suosjećanja. Hvala svakome tko je došao, sudjelovao, dao svoj doprinos na bilo koji način. Nećemo ih nabrajati, jer bismo sigurno nekoga izostavile, a večeras su svi bili jednako važni“, poručile su.
S dubokom zahvalnošću obratila se i Antonela Vučić, voditeljica Zaklade Svjetlo nade:
„Ovo nije moj projekt. Ovo nije projekt Zaklade. Ovo je projekt svakog čovjeka koji je dao makar jednu marku. Svaki doprinos nosi težinu ljubavi. Večeras ne gledamo brojke, gledamo srca. I zato im hvala od srca.“
Ono što se posebno istaknulo jest vjera:
„Bog i danas čini čuda kroz ljude. Kroz svaku ruku koja daje, kroz svako srce koje osjeća.“
I upravo to se sinoć dogodilo u Međugorju čudo zajedništva. U vremenu kada često mislimo da je svijet postao hladan, Međugorje je sinoć pokazalo suprotno. Pokazalo je da još uvijek znamo stati jedni uz druge, da još uvijek osjećamo, da još uvijek vjerujemo.
Kuća nade nije samo buduća zgrada.
Ona je već sada živa. U svakom čovjeku koji je sinoć došao. U svakoj pruženoj ruci, u svakoj suzi i svakom osmijehu.
Možda često zaboravimo koliko malo treba da nekome promijenimo život, ali ova večer nas je podsjetila na ono najvažnije da dobrota postoji, da ljudi žele pomoći i da nada nikada ne prestaje živjeti.
Kuća nade nije samo građevina koja će se izgraditi. Ona je već sada izgrađena u srcima svih koji su sinoć bili dio ove priče.
I zato… hvala Bogu na ovoj večeri.
Hvala ljudima koji su pokazali da ljubav nema granice, jer kada se ruke slože čuda postaju stvarnost poručuju organizatori.
