Krajem 1991. godine započelo je probijanje Puta spasa koji je od Goranaca, preko Bila i Grabove drage vodio prema Širokom Brijegu.
Taj potez se pokazao ključnim u ratno vrijeme jer je to bio jedini izlaz iz opkoljenog Mostara. Tim putem su izašle tisuće i tisuće ljudi, ne samo iz oklopljenog Mostara, nego iz cijele BiH. Tim putem se dostavljala logistička i humanitarna pomoć Mostaru.
Danas 32. godine poslije zavšava se rekonstrukcija i asfaltiranje Puta spasa i spajanje regionalnog puta Mostar-Goranci- Bile-Grabova Draga- Žvatić- Široki Brijeg. Put je planiran nakon zaustavljanja kolone tenkova bivše JNA 7. 5. 1991. god u Pologu. Izgradnju puta su predložili članovi Kriznog Stožera obrane općine Mostara Jadran Topić i Petar Zelenika uz suglasnost tadašnjeg predsjednika HDZ grada Mostara dr. Damjana Vlašića, kao i uz suglasnost tadašnjeg načelnika Širokog Brijega Anđelka Mikulića, te Jage Lasića.
Radovi na putu i pripreme su počele krajem 1991. god.i nastavljeni 1992. godine. Izgradnju puta su izvodili radnici G. P. Hercegovina niskogradnja s rukovoditeljem Martinom Bevandom. Radove su vodili od strane općine Mostar Vlado Čuljak, a sa strane Širokog Brijeg Jago Lasić. Početkom travnja 1992.god. kada bivša JNA i srpsko-crnogorski. rezervisti kreću u otvoreni napad na Mostar i dolinu Neretve, a prije toga zauzmu Hum i Orlovac i brda oko Mostara te zatvore put za Žovnicu iz Mostara ostaje samo jedan izlaz a to je “put Spasa” za Gorance i dalje za H.B. i R H. Inženjerija HVO Mostar dalje nastavlja raditi put Goranci-Vrdi-Drežnica. Tim putem Spasa ratnih godina od 1992, do 1996. godine iz Bosne i Hercegovine je izbjeglo na stotine tisuća žena i djece, a sva humanitarna pomoć i svi ‘bijeli promatrači’ kao i pripadnici SFOR a koji dolazili iz E.U .i cijelog svijeta prošli su Putom Spasa. Nakon 32.godine put je konačno uređen, asfaltiran i postao je regionalni.