Gotovo istodobno, u kaosu hrvatsko-bošnjačkog rata u zapadnome, većinski hrvatskom dijelu Mostara ubijeno je četvero bošnjačke djece, a na spomeniku nema tragova mržnje. U istočnom dijelu grada kaže se da su za smrt talijanskih novinara odgovorni “ustaše”, piše Zoran Krešić za Večernji list BiH.
Prije tri dana u Mostaru je odana počast trojici talijanskih novinara iz Trsta koji su poginuli od projektila, najvjerojatnije ispaljenog s položaja Hrvatskog vijeća obrane. Na taj događaj, očekivano, stigao je i talijanski veleposlanik. Prije devet dana daleko od kamera i političara okupio se dio rodbine četvero ubijene djece u dobi od 10 do 13 godina, kao i žrtve koje su također ozlijeđene u eksploziji projektila, najvjerojatnije ispaljenog s položaja bošnjačke Armije BiH. Na spomeniku koji se nalazi nedaleko od Bulevara u istočnom, većinski bošnjačkom dijelu grada piše: “Na ovome mjestu od ustaške granate nevino stradaše 28. 1. 1994. talijanski novinari Marco Luccheta, Ota Alessandro i D’Angelo Dario”. Istodobno, na malenome crnom kamenu koji se nalazi zalijepljen na objektu trafostanice kod zgrade Mostarke stoji ispisano: “Armin Rizvan (1981.), Damir Rizvan (1982.), Emil Meškić (1981.) i Emaila Meškić (1984.). – 23. 1. 1994.” U tome topničkome napadu još su ozljede zadobili Olja Bojanić, Adnan Mušić, Dragan i Marijofil Šarić.
HRS jedina se usprotivila šovinističkim potezima te je odbila sudjelovati u komemoraciji ubijenim talijanskim novinarima i zatražila uklanjanje prijepornoga spomenika
Najstrašnije je što se jedan spomenik koji Hrvate i Srbe naziva ustašama i četnicima nalazi ispred osnovne škole
Ubijeno četvero djece
Koliko je bizaran, zlonamjeran napis na spomeniku u istočnome Mostaru, kao i oni “slobodni građani Mostara” koji se navodno potpisuju kao njegovi sponzori, zapravo najviše govori spomenik u zapadnome dijelu grada. Da su se vodili istom logikom kao “slobodni građani”, onda bi sigurno na spomeniku kod Mostarke trebalo pisati “Na ovome mjestu od b ….. e granate poginula su djeca”. Iako je u bilo kojemu slučaju degutantno brojati krvna zrnca žrtava, četvero ubijene djece su Bošnjaci koje je u suludome ratu ubio minobacač
jedina se usprotivila šovinističkim potezima te je odbila sudjelovati u komemoraciji ubijenim talijanskim novinarima i zatražila uklanjanje prijepornoga spomenika ki projektil koji je vjerojatno potegao njihov sunarodnjak. S vremenskim odmakom od trideset godina od tih događaja bilo bi posve normalno očekivati kako su se politike, a ne nikakvi “slobodni građani”, spremne odreći svoje mitomanski izgrađene kupole o moralnoj superiornosti i pričanju priča da se radi o postrojbama ili narodu u kojemu nije bilo pojedinaca koji su činili monstruozne zločine. Upravo zbog takvog šovinističko-mitomanskog pristupa svoje sudjelovanje na obilježavanju stradanja talijanskih novinara odbili su predstavnici Hrvatske republikanske stranke, koja je zatražila uklanjanje tog sramotnog spomenika, koji za ambiciju jedino ima Hrvate svrstati u taj zločinački povijesni narativ. – Nikada nismo i nikad nećemo podržavati bilo kakav vid šovinističko-nacionalističkog vrijeđanja po bilo kojoj osnovi niti ćemo svojom prisutnošću podržati povijesnu relativizaciju i podrivanje dodatnih međunacionalnih netrpeljivosti. Svojim dolaskom na mjesto stradanja, dok onakva ploča postoji, pogazili bismo sve ono za što se zalažemo dok se spomen-ploča ne ukloni – naveli su republikanci.
Podučava se mržnja
No, nije to jedino mjesto gdje se vrijeđa Hrvate. Ispred Osnovne škole u naselju Šehovina bošnjačku djecu uči se kako su njihove rođake, pripadnike Armije BiH, pobili pripadnici ustaša i četnika. “Pamti, ti što stojiš ovdje i gledaš ovaj ljiljan! Znaj da on predstavlja sve ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti. Pamti nas, koji smo stiješnjeni između Istoka i Zapada branili naš narod, naš spaljeni grad i domovinu. Zapamti! Da nije bilo nas, ne bi bilo ni tebe. Pamti nas. Pamti i nedužnu djecu, žene i starce koje su ubili četnički i ustaški zločinci. Pamti! Ali ne mrzi. Jer mržnja je teret i zločin u začetku. Pamti i zapamti kako se zlo koje nas je zadesilo više nikada ne bi ponovilo”, stoji na srednjoj ploči spomenika. A tim se spomenikom upravo jedino to i potiče. Mržnja prema Hrvatima i Srbima. I to na najgorem mogućem mjestu – ispred škole, gdje se formatiraju nove generacije za sukob i obračun s vršnjacima. Ovi se napisi godinama nalaze na tim spomenicima te se pokušava javnost uvjeriti kako je to ispravan način promišljanja. Jednako kao što se godinama, uglavnom iz bošnjačkih stranaka, medija i javnosti ukazivalo na to kako su jedino prijeporni nazivi ulica po ustaškim velikanima iz redova Hrvata, dok pak, nakon što su ti nazivi s pravom sklonjeni, nije poduzeto ništa da razne Handžar SS nacističke divizije i njihovi zapovjednici, vjerski službenici, razni podupiratelji nacista, antisemiti, mladi muslimani budu prognani iz glavnoga grada BiH.
