Sunce, krš. Maslina? Je, maslina, ali nije jedina. Ima toga još. I gdje? Ono što ne može u Dalmaciji može u Hercegovini.
Na gotovo 140 hektara iskrčenog brda (!), tek koji kilometar od državne granice, rastu smilje, lavanda, smokve, divlji šipak, masline. Rastu i daju plod. Brda s kojih puca pogled na pitomu i plodnu neretvansku dolinu dobila su potpuno novi izgled, koji više podsjeća na Toskanu negoli na hercegovački kamenjar.
Ponad samog ruba močvare uzdižu se kamenite terase s plantažama maslina, koje iz hercegovačkog kamena rastu kao iz vode.
S druge strane su divlji šipci i smokve, a između grmovi lavande i smilja po kojima trčkaraju prepelice (ali zaista, snimili smo ih) tražeći pogodno mjesto za saviti gnijezda. Suživot čovjeka i prirode.
Zašto ste posipali toliko kamena, što će vam to, pitali su stranci kada su se popeli na Gabeosko brdo, točnije lokalitet Žuberić i Milanovača, u nevjerici gledajući odbljesak sunčevih zraka o kamenitu podlogu, koja je postala dom za više od milijun sadnica smilja. E sad, treba im objasniti koliko se tvrdog hercegovačkog kamena teškim bagerima i pikamerima razlomilo da bi se pripremila površina za sadnju. I to kolika površina – 120 hektara.
Pet godina rada!
Trebale su godine truda i rada da hercegovački krš postane obradiva površina i da makiju zamijeni mediteranska poljoprivreda. Točnije, trebalo je proći pet godina pa da se tisuću i pol duluma, kako u Hercegovini vole mjeriti poljoprivredne površine, a koje su dobili u koncesiju na 45 godina od općine Čapljina, pretvori u poljoprivredno obradivo zemljište. Netko mjeri u hektarima, netko u kvadratima, ali većina ih zna što je dulum zemlje.
Proveden je i sustav navodnjavanja, voda se cijevima doprema i upumpava u dva velika bazena s više od tisuću kubičnih metara vode, otkuda se gravitacijski, kap po kap, dovodi do smokava i maslina. A smilje? E njega se ne navodnjava. Što više sunca, a manje vlage, to bolje.
Riječ je o kapitalnoj investiciji tvrtke “Agroherc Organic”, koja je lider biodinamičke proizvodnje u Hercegovini i jedina je s Demeter certifikatom u BiH.
Na sada plodnom tlu kompanija uzgaja masline, šipak, smokve i aromatično bilje, koristeći isključivo 100 posto organske metode, najmoderniju tehnologiju, a sve nadgleda stručni tim agronoma i tehnologa.
Osnivač i vlasnik “Agroherc Organica” je poduzetnik Admir Rahimić, Hercegovac s njemačkom adresom, koji je odlučio s partnerima iz Njemačke uložiti kapital u rodnu Hercegovinu, razvijajući projekte u obnovljivim izvorima energije i biodinamičkoj poljoprivredi, koja se zasniva na holističkom pristupu, očuvanju prirodnih resursa i harmoničnoj integraciji poljoprivrede i prirode, osiguravajući vrhunsku kvalitetu proizvoda i ekološku održivost.
Aromatično bilje, smilje i lavanda, masline, divlji šipak, smokva na Gabeoskom brdu na sjeveru gledaju prema snijegom prekrivenoj planini Velež, a na jugu gledaju suncem okupanu neretvansku dolini sve do mora i antičku Naronu, koja se uzdiže na kraju močvare koja spaja Gabelu i Vid.
– Kontrola kvalitete je jedan od stupova na kojima počiva naše poslovanje. U našem stručnom timu nalaze se vrhunski agronomi i tehnolozi zaduženi za kontrolu uzgoja i zaštitu bilja po najvišim svjetskim standardima organske proizvodnje. Podigli smo nasade smilja iz kojeg proizvodimo eterično ulje visoke kvalitete, idealno za različite industrije mirisa i okusa, uključujući aromaterapiju, kozmetiku i prehranu, reći će Mia Bojičić iz tvrtke “AgroHerc Organic”, koja je jedna od najvećih proizvođača Demeter certificiranog smilja u svijetu.
Krš i kamenjar pretvoreni su u nešto što daje najkvalitetnije organske proizvode s ovog područja. Tako je nastao i brend Narentas (Narenta je antičko ime za Neretvu), odnosno luksuzna organska kozmetika iz srca Hercegovine.
– U proizvodnji koristimo isključivo sastojke koji su uzgojeni na ovom području, smilje, lavandu, masline, smokva, čime se osigurava vrhunska kvaliteta i ekološka odgovornost – kaže nam farmaceut Robert Vučina, dok obilazimo nepregledne nasade smilja koje se tek počelo buditi iz zimskog sna.
– Naši proizvodi zadovoljavaju najstrože EU standarde. Podliježemo redovnim kontrolama od strane organizacija poput Demetra i ECOCERT-a, koje svakih šest mjeseci provjeravaju usklađenost s njihovim zahtjevima. Ove kontrole na terenu obuhvaćaju pregled zemljišta, metode uzgoja biljaka i proces proizvodnje, jer naglasak stavljamo na važnost čistoće i kvalitete sastojaka. Dakle, svi proizvodi izrađeni su bez kompromisa po pitanju sigurnosti – kaže Vučina.
A dug je put od sadnice smilja i lavande do kapljice ulja pretočene u kozmetičke preparate. O počecima rada na Gabeoskom brdu priča nam Ramiz Zaimović. Početna ideja je bila da se pronađe 100 hektara u polju, a kako to nije bilo moguće dobiti u jednom komadu, odluka je pala – idemo u brdo.
.
Znate li što znači pašnjak sedme klase? Pa tu ni ovce nisu mogle pasti, nisu imale što, pojašnjava nam.
Najveći u regiji
– U ovaj proces od početka su uključeni agronomi i lokalni radnici predvođeni Pavom Karlovićem, koji su uz pomoć strojeva pripremali zemlju za sadnju. Napravljena je analiza tla i geodetska 3D snimka radi optimalnog rasporeda sadnje, te smo uz pomoć i pod nadzorom certifikacijske kuće proizveli organske sadnice – kaže Zaimović. I onda se sve zakotrljalo.
Malo pomalo krenula je sadnja pa je tako trenutačno kultivirano 120 od planiranih 140 hektara. Tu je sedam tisuća šipaka, tri tisuće smokava (sorte jarakuša i tjenica-zamorčica), milijun sadnica smilja, 200.000 sadnica lavande te 13 tisuća tisuća stabala maslina, na kojima su prošle jeseni ubrani prvi plodovi. Maslinik u Gabeli na 165 metara nadmorske visine, u kojem stalno pirka vjetar, najveći je u Hercegovini, a zasigurno i u regiji.
– Nije toga bilo puno, ali sretni smo što već rađaju. Kad sve stasaju na rod, ozbiljno razmišljamo i o pokretanju vlastite uljare – govori nam Ramiz pokazujući svježe pripremljeno zemljište i iskopane rupe za sadnju novih maslina.
Sade se isključivo autohtone sorte, istarska bjelica, lecino, oblica, levantinka te njihovi oprašivači poput pendolina. Trenutačno je u pripremi tri tisuće takvih sadnica – kaže agronom Žarko Šimović.
Ulje je vrhunske kvalitete, s 400 do 500 miligrama polifenola u litri, što po mjerilima Svjetske zdravstvene organizacije spada u lijek, ne u konzumno ulje. Masline svi sade, to je na neki način trend u Dalmaciji i Hercegovini, ali otkuda ideja za divlji šipak?
– Po okolnim brdima raste divlji šipak. Ovo je njegovo prirodno stanište. I da ne bude zabune, nije to šipurak, nego baš šipak ljutunac, nar kako ga netko zove. Sami smo proizvodili reznice i organske sadnice. Divlji šipak je jako zdrav. Koristi se ne samo sok od šipka, nego i kora, pa čak i sjemenke od kojih se može proizvoditi ulje. Prva berba je bila, ubrali smo nekoliko tona. Napravili smo sokove i podijelili, nije još bilo komercijalne proizvodnje – kaže nam Ramiz, naglašavajući da imaju još dosta planova.
Prvi je proširenje sadnje mediteranskog bilja, ali onda stiže i turizam. Ruralni. Turisti bi mogli, i hoće, uživati u biciklističkim turama kroz maslinike s pogledom na neretvansku dolinu.
Pod udarcima bagera, hercegovačko brdo pretvoreno je u poljoprivredno zemljište. Južna Hercegovina dobila je novi, neprepoznatljiv izgled. Na kršu rastu smokve i masline, a kad na ljeto procvjetaju smilje i lavanda, opojni mirisi mediteranskog bilja širit će se sve do mora.
Sve to ima zemlja ta, Hercegovina.
