Riječ je o romanu čiju je radnju autor smjestio u 15. stoljeće, sudbonosno i tragično stoljeće za naš narod. To je priča o velikim vojvodama Humske zemlje, hercegu Stjepanu, Sandalju Hranjiću, o kraljici Katarini, kraljevima Bosanskog kraljevstva Stjepanu Tomašu Kotromaniću, Stjepanu Tomaševiću, osmanlijskim osvajanjima i padu Bosne. Sudionici tih povijesnih događanja sami pričaju priču o sebi, o vremenu u kojem žive, o svojim snovima, pobjedama i porazima.
Promocija romana je privukla velik broj posjetitelja, a organizatori su za njih priredili brojna iznenađenja.
Jedno od njih bilo je čitanje ulomaka iz knjige u interpretaciji glumca Velimira Pšeničnika Njirića, koji se za ovu priliku odjenuo glavnog lika romana, samoga hercega Stjepana.
O djelu i životu autora govorila je novinarka Valerija Ćorić, a profesor Ivan Pavlović je dao zanimljiv osvrt na nastanak ovog djela iz perspektive prijatelja autora.
U ime nakladnika obratio se Andrija Stojić, a Tigran Delić je također interpretirao odlomak iz romana.
Posebno iznenađenje bilo je kada je unesena torta s likom hercega Stjepana.
Nakon službenog dijela promocije, uslijedilo je opušteno druženje, a red koji se stvorio pred autorom za potpisivanje knjige bio je prilično dugačak.
Nakon promocije, autor se zahvalio svima koji su mu pomogli u organizaciji ovog događaja.
Kaže kako se odlučio napisati ovaj roman jer ga lik i djelo hercega Stjepana fasciniraju, iako su ovog velikog vojvodu Humske zemlje mnogi ocrnjivali te o njemu postoje oprečna mišljenja.
„Ja nikad nisam upoznao Hercegovca koji se stidi što je Hercegovac. Nema Hercegovca koji bi prihvatio da je netko drugi. S ponosom nosiš taj nadimak, to podrijetlo, ali kada se spomene herceg Stjepan po kojem je Hercegovina dobila ime, onda imamo oprečna mišljenja. On je obranio Hercegovinu, on ju je obranio i za nas“, rekao je Grbavac.
On dodaje kako smatra da bi hercegu Stjepanu u Ljubuškom trebalo podignuti spomenik.
„Dugo vremena sam razmišljao o hercegu Stjepanu, jer je intrigantna ličnost i osnivač Hercegovine. Ja ne znam da na svijetu ima puno zemlja koje su dobile ime po svom osnivaču. Herceg Stjepan je živio u jednom zaista turbulentnom, sudbonosnom, tragičnom vremenu u kojem je na sve načine pokušao svoje vojvodstvo sačuvati od svih onih koji su na njega nasrtali. On je uspio diplomatskim manevrima okrenuti nepovoljnu situaciju u svoju situaciju da sačuva Hercegovinu. To je jedna ličnost koja je bila nevjerojatno inteligentna i pametna. Nije imao ni silnu vojku, nije imao ni silno bogatstvo, ali je on, i poslije njega njegovi sinovi, u odnosu na Bosnu, sačuvao Hercegovinu punih dvadeset godina. Nevjerojatno je što je herceg bio tolerantan čovjek. Kada je došlo do progona krstjana iz Bosne, on ih je sve primio u Hercegovinu. Bio je čovjek koji je osjetio da treba braniti čovjeka, a ne nekakvu ideju koja je propala ili ne znam što. Mnogi su ga ocrnjivali, ali bespotrebno i s krivim argumentima. On je za mene čovjek kojem bi u Ljubuškom trebalo podignuti spomenik“, objasnio je Grbavac zašto se odlučio napisati roman o dobu u kojem je živio herceg Stjepan.
