Ljeto je u punom jeku i svoj svojoj punini i ljepoti. Toplo je, vruće, u južnijim krajevima i prevruće i teško se podnosi, no mnogi uživaju jer kažu da im je vrućina prihvatljivija i draža od zimske hladnoće.
Čak 15-ak restorana
U Hercegovini je posebice žestoko, vrelina izbija iz zraka i kamena pa ljudi traže načina da se osvježe i zaštite. Ljubuški i njegovi stanovnici imaju sreću što su im Bog i priroda podarili Trebižat, koji je pravo utočište i pribježište od vrućine i pruža izvanredne mogućnosti za skloniti se, rashladiti, opustiti… Za to služe brojna kupališta i restorani, odnosno ljetne terase, na kojima nema ni traga od nesnosne vrućine. Bistra voda brzo rashladi dok se kupamo, a dah svježine lebdi dok se objeduje, osobito u večernjim satima. Gledajući uzvodno, najpoznatija i najposjećenija mjesta su: Božjak, Kravica, Čeveljuša, Bililo, Baščine i Koćuša, ali kad je riječ o kupalištima, ima i drugih kao što je Tegaševac, ali i neka manja mjesta gdje se možete okupati i sunčati. Razmjerno je velik broj restorana, mi smo ih izbrojili 15-ak, uključujući i tri stalna koja su otvorena tijekom cijele godine. – Odlično je, ugodno, nije vruće kao u gradovima i selima, a hrana je odlična. Trend otvaranja lokala na Trebižatu je odlična stvar jer u Hercegovini svi imaju problema s vrućinom, a ovdje toga nema. Uz ove restorane može se još dosta toga iskoristiti, postoje kajaci i još štošta, tako da bi se mogla napraviti još bolja turistička ponuda. Ide se k tome i vjerujem da će biti još bolje – govori Martin Ivanković iz Međugorja. Ljubušaci su posebice ponosni i zadovoljni što njihov kraj ima takvu blagodat i što mogu primiti i ugostiti posjetitelje.
Bijeg od betona i asfalta
– Mi uopće još nismo svjesni što imamo, međutim, ljudi sa strane su to dobro prepoznali i dolaze, i Ljubuški je jedini grad u Zapadnohercegovačkoj županiji koji može ponuditi ovakvo nešto. Ljudi bježe od betona, asfalta, rashlade se, opuste, ovo je pozitivan iskorak kada je riječ o budućnosti turizma vezanog uz ljubuški kraj – govori Antonija Bubalo iz obližnjeg naselja Žabar u Hardomilju. Bili smo u jednom od ljetnih restorana na Trebižatu, došli smo u sumrak i za sat vremena svi stolovi bili su zauzeti. Posebice je gužva tijekom vikenda, traži se slobodna stolica, a nerijetko se dogodi da se posjetitelji vrate. Dolazi velik broj gostiju iz susjednih dalmatinskih mjesta – Vrgorca, Metkovića, Imotskog… Nude se jela s roštilja, cijene su povoljne i pristupačne. Ugođaj je izvanredan, na svakom mjestu gdje ljudi sjede i objeduju su slapovi, veći ili manji. Istina, na Kravici i Koćuši su najveći, posebni i veličanstveni, ali svugdje je lijepo. Ljeto je na Trebižatu u Ljubuškom kao iz bajke.
