Tea Perović, kolumnistica, profesorica i majka četiriju djevojčica suočila se s dijagnozom teške bolesti – karcinomom dojke s metastazama. U HRT-ovoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska ispričala je kratko svoje iskustvo te posvjedočila o tome kako čovjek može biti radostan i u najtežim životnim trenucima.
Bog za nju nije samo pomoć, već život, bez njega ne bi mogla proći kroz sve.
Tei je najteže bilo predočiti svojim djevojčicama dijagnozu bolesti, uvjeriti ih da će sve biti u redu. Tea je svoje iskustvo s bolešću ispričala u knjizi ”Stvorene smo za nebo”. Knjiga je to koja progovara o Teinom suočavanju s opakom bolešću i susretu s Bogom bez kojega, kako kaže, ne bi mogla prolaziti kroz tu situaciju.
Tea je u emisiji rekla kako Bog nije za nju samo pomoć, on je život, bez njega nije moguće ostati pozitivan usred ovako teške dijagnoze i tu pozitivnu energiju prenositi na druge. Ta radost koju ti Bog daje usred teške životne situacije je nešto što na koncu prenosiš i na druge. Oni su također pogođeni tvojom bolešću. Kaže da je od teškoće situacije važnije kako se nosimo s njom. Upravo je Bog onaj koji čovjeku daje da pronađe smisao u patnji i da živi radosno usprkos teškoćama.
‘Mi smo svi putnici’
Hrabra majka navodi kako nikada svoju bolest nije prihvaćala dramatično, nego kao dio života, to jest nešto što joj je zapravo donijelo puno toga dobrog. Priznaje da se od dijagnoze promijenila kao majka, supruga, žena u pozitivnom smislu.
“Život je prolazan i mi smo svi putnici. Najčešće kada je sve dobro mi o tome ne razmišljamo, no kada te stisnu problemi, kao mene teška dijagnoza, onda gledaš smrti u oči i shvatiš da nećeš živjeti vječno na ovome svijetu. I pitaš se jel životariš ili stvarno živiš život kakav bi htjela”, ispričala je Tea za portal salesiana.hr.
Dodaje kako kroz knjigu povlači pitanje smrti i priprema djecu i čitatelje na odlazak u nebo, ali s druge strane i na život pun vjere, nade i radosti.
“Možda ću živjeti još 10, 20 godina to uopće nije bitno, bitno je da smo sada dobro. Jednog dana ćemo se opet naći na nebu i bit će nam isto ok. Nema drame, nema traume, treba prihvatiti smrt kao i život. Sve panike i svi strahovi dolaze od roditelje, zato sam ja svoju djecu htjela pripremiti da je sve u redu”, navodi Tea i dodaje.
“Moja bolest nije lijepa i ja nisam bitna. Bitna je moja poruka koja kaže da moja bolest nije loša stvar. To treba shvatiti kao dar, jer ja mogu svoj život svjesno popraviti ali i ljude oko sebe povući za sobom. Da se i oni uhvate za ovu udicu i da se i oni spase”, zaključila je mlada i hrabra Tea.
