Dana 11. svibnja održat će se prigodno obilježavanje Dana pogibije hrvatskog branitelja Zvonimira Čuvala. Spomen će započeti svetom misom u Župnoj crkvi sv. Paškala u Vitini s početkom u 7 sati.
Poslije slijedi polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobu pokojnog Zvonke u Donjem Proboju.
Zvonimir Čuvalo- Zvonko nije čekao poziv, podmjestio je svoja leđa pod bremeniti i teški križ kojega su brojni hrvatski mučenici predavali narednim generacijama upućujući ih u neophodnost borbe i žrtve,na postojanje čiste vjere u Hrvatsku. Križ je časno i pošteno nosio do spomenutog svibanjskoag dana.
Osjetivši zov Domovine, pod hrvatski stijeg je stao s prvim dragovoljcima još u jesen 1991. kao pripadnik Radiško – probojanske satnije te s njom kreće u prve akcije, a kasnije kao pripadnik 51. Domobranske pukovnije „Stjepan Radić“iz Ljubuškog. Pakao u Kruševu, točnije u Čulama, Krivodolu, Tepčićima, Slipčićima, Dobrome Selu i okolnim mjestima, trajao je sedam mjeseci. Neprijatelj ovdje tuče neštedimice, tisuće i tisuće granata padaju oko naših hrabrih branitelja.
Sa svojim Ljubušacima ne želi izostati ni s jednog ratišta, ni iz jedne bitke. Ostavlja za sobom Čapljinu, Klepce, Tasovčiće,Ševaš Njive, Bunu, Blagaj,Tepčiće, Slipčiće, Krivodol, Drenovac. Dokazao se uvijek djelima, nužno i dovoljno riječima. Uvijek prvi, uvijek ispred, uvijek posljednji kad bi se trebalo privremeno povući. Svoje borce nikad nije ostavljao. Ne samo to, on je volio i čuvao svoje vojnike s kojima je želio dijeliti sudbinu,jer od svega najviše je volio i cijenio njih. Nadasve su ga Ljubušaci voljeli kao čovjeka, poštivali kao zapovjednika i slijedili bez pogovora. Imao je veliko i hrabro srce kao Vlašić.
Posljednji zadatak bio mu je držanje položaja na „Bulevaru“ u Mostaru. Za njega sasvim običajan odlazak na prvu crtu bojišnice bio je tragičan, još tragičniji za one koji su ostali. Bilo je to 11. svibnja 1993. godine. Crni dan za njegovu obitelj, 51. Domobransku pukovniju „Stjepan Radić“ iz Ljubuškog, njegove bojovnike kao i cijelu Domovinu. Bio je i ostao legenda. Priča o „Zvonki“ nikada ne će završiti.
Pokojni Zvonimir Čuvalo bio je zapovjednik IV. Radiško -probojske satnije, nakon toga bojnik I bojne, posthumno pukovnik, a Radiško – probojska satnija nakon njegove smrti nosi njegovo ime, a kasnije i bojna.
Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik OSH, Vrhovnik dr.Franjo Tuđman donio je odluku 1995. kojom se odlikuje ( 275 ČUVALO ZVONIMIR NIKOLA 2504955152730 ) Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom .
