Za sve je potreban čovjek i njegova nadarenost za umjetničko stvaranje, a to su najbolje pokazali naši ljubuški autori svih generacija. Napredak je pomogao iznjedriti i pokazati tko su oni. Trebala bih predstaviti našeg pisca Zvonimira Mikulića i iskazati divljenje kako jedan mali gradić ima čovjeka koji nas svojim romanima vraća u jedan svijet koji zaboravimo od svoje užurbanosti i bavljenja sobom,umjesto da se pozabavimo zanimljivim redcima ovog vrsnog majstora pera! Njegovi romani “Glavom o zid“, “Kutak kod kralja“ nude istinu, fikciju, maštu, a nadasve pouku i preporuku-upoznajte našeg ljubuškog pisca kroz njegove romane!
Drugi autori pišu poeziju,sanjare,vode nas putem prošlosti i sadašnjosti,pomalo su kao pjesnici skriveni i stidni a opet iz njihovih emocija rađaju se riječi poput:vremena,ljubavi, odricanja, odlaska, sjećanja, djetinjstva, života i smrti. Pjesnik Davor Hrstić u svojoj zbirci “Nešto kao sjećanja“ daje nam putokaz koji trebamo pratiti u njegovoj poeziji, a to su sjećanja,ona koja ostaju nakon svih naših proživljenih dana,izgubljenih ljubavi što „spavaju“ u pjesnikovom kamenjaru utkane u sve pore njegovog života. Pjesnik putuje u krajeve u kojima su mu i potpuni neznanci bliski. On nam još jednom daje priliku da se suočimo sa sadašnjošću, pa kaže : “Pamćenje je ko priča,kao kad sjediš u prančioku, a ljudi kazivaju i kazivaju“.
Ivica Vizentaner javlja se svojom prvom zbirkom pjesama “Svjetlo iznad prolaznosti“ ,progovara o jednoj novoj dimenziji buđenja društva, buđenja mladosti i prije svega sebe. U svojoj poeziji nudi sve što čovjeku treba: ljubav, suosjećanje, čežnju, plemenitost i bliskost. Ivica progovara i kao produhovljeni čovjek o Bogu,o majci,o ženi,o svetom Ocu i ljubavi u svim njenim oblicima. Kako god je njegov život tekao bio je prožet molitvama i traženju u njima smisao i cilj postojanja. Dotakao se prolaznosti: “Jednog dana ni mene neće biti. I mene će ova zemlja kao i njih kriti“.
Posebna mi je čast predstaviti iznova mladog pjesnika Luku Kravića koji je izdao već dvije zbirke pjesama „Veseli semafor“ i „Vesele pjesmice“ govori sama za sebe. Luka je nadareni pjesnik osnovnoškolac,ne boji se izići u svijet odraslih i vratiti nas u naše djetinjstvo. Ovaj mladi istraživač stvara i sanja poeziju i nadasve razvija talent koji pomaže njegovoj generaciji da se razvijaju uz knjigu. Okružen je dragim ljudima koje u svojim pjesmama spominje. Kaže: “Stojim rame uz rame kraj prekrasnog, modrog neba koje se,obasjano mjesečinom,oku skriti neda!“
Luku prati u umjetnosti i riječi Simona Barišić, slikovnica “Proljeće“ i „Ljeto“-Izabrane stranice Sunčevog dnevnika. Još kao djevojčica pokazivala je urođenu kreativnost i nadarenost kroz crtanje i pisanje. Simona je nizala razna priznanja, a slike ove mlade autorice pobrale su dosta simpatija. Ostaju samo pohvale i nagrade koje ova mlada autorica sprema u ladicu svog mladog života. Svestrana je,pa tako uči svirati gitaru,progovara španjolski jezik,a nama svima bi mogla održati lekciju o životu. Vrati nas Simona kako kažeš: “Doba kada čarolija nije samo mit, nego nam je servirana na dlanu“.
Prigodno izdanje „Hardomilje ne zaboravi“, gdje su spomenute žrtve II.svjetskog rata,poraća i domovinskog rata na Hardomilju, koje je priredio Stipe Bubalo govori o mučnoj temi i sjećanju svih žrtava koje su ratovi odnijeli. Uz duboko štovanje i hvalu svim žrtvama:“Smrt je u njihovoj smrti poražena. Mrak je u njihovu plamenu raspršen. Mržnja je u njihovoj ljubavi sažgana. Nasilje je njihovom nevinošću razoružano. “Dr. fra Ljudevit Rupčić.
Igor Skoko u svom „Noćniku“ priča nam priču prošlih vremena i kako su se naši preci zabavljali u dugim zimskim noćima. Ne možemo poreći da se dobro i zlo uvijek događalo i međusobno prožimalo. Stare vještice onog doba su moderne današnje vještice koje su iste a samo dolaze u drugom obliku. Skoko njeguje govor svoga kraja: dubrave, dubovine, drače i guvna. U svakom našem hercegovačkom mjestu postojale su razne priče o vilama i vilenjacima,vukodlacima,a u narodu na njihov spomen-zatvarala bi se vrata a bojali bi se i slučajnog prolaznika misleći da je „s one strane“. Samo je molitva i vjera u Boga spašavala sve ljude. Tri junaka su odgovorna da se „noćni jahač“ i „noćnik“ uništi, a oni su: Matan,Stanko i fra Andrija. Zlo ni danas nije primitivno,nego sveprisutno u modernom obliku.
Elizabeta Medić „Anđeo nad mojom zemljom“ autorica progovara o zlu rata i razaranja.On je najveće zlo koje može pogoditi čovjeka i ostaviti na njemu neizbrisivi trag. Tko je taj anđeo? Tko je taj demon? To je vječna borba između dobra i zla u kojem se pojedinac nada da će ga neka nevidljiva sila izbaviti iz „ ralja“ uništenja. Elizabeta vješto oslikava tajne ljudske duše,pa kaže: „ Dobrota je ona nevidljiva energija koja gura naprijed ljude i od običnog smrtnika rađa heroja, biće dostojno poštovanja, čovjeka koji može nadahnuti ljude oko sebe i biti im uzor“. Anđeo je pravda i pravednik, nebeski vojnik koji će jednoga dana doći i napokon donijeti toliko željeni mir!
„ S puta po Australiji-susreti i dojmovi“ putopis Jure Rupčić Ivanov donosi nam egzotičnu Australiju i njene ljepote,naše ljude koji su davno otišli da bi sebi i svojim obiteljima stvorili bolje uvjete za život. Nikada nisu zaboravili svoju domovinu, a svojim postupcima prema njoj i njenim ljudima to su puno puta pokazali.
Dušan Musa profesionalni je novinar, pjesnik po duši jer sam za sebe kaže:“kako mu je novinarstvo zanimanje, a pisanje strast“. U zbirci pjesama „Hercegovina-život i obećanja“,ona mu nije samo inspiracija i pjesnička slika nego je ona nešto više što se mora i treba osjetiti i živjeti. O njoj progovara i u fotografiji koje oslikavaju ljepotu koja se rijetko može doživjeti. S njom kao da svi počinjemo i završavamo svoje živote,jer to uistinu tako i jeste.
