489 minuta od 560 ukupno, najviše od svih naših igrača odigrao je David Mandić. Taj dečko ima 22 godine, a po ljudskim i igračkim karakteristikama već je neizostavni dio naše reprezentacije. Ovo mu je bilo drugo veliko natjecanje, prvi Euro uopće, a može se reći da je igrom bio odmah do naših udarnih igrača Duvnjaka i Karačića.
Bio je jedini na svojoj poziciji, izdržao je sam i kada je Ravnić otišao na tribinu. Igrao je obranu na iznimno važnoj poziciji, odnosno pozicijama, trčao kontre, zabio iz njih i s pozicije 21 gol, a u takvom ritmu igranja imati 75 posto realizacije izgleda – briljantno za današnji rukomet. E, da je barem još koju dobio u finalu, možda bismo danas slavili zlato.
Mandić je lani bljesnuo na SP-u u Njemačkoj. Danas, godinu dana poslije, izgleda puno manje nabrijano, a jednako čvrsto kao tada, što je sjajno saznanje, dokaz da sazrijeva, uči, da prepoznaje situacije kada se nešto smije, a kada se ne smije.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nema još kao 22-godišnjak autoritet, ali kada ga stekne, Hrvatska će biti kudikamo čvršća jer ga opasno nervira kada netko ne igra obranu, kada se šetka i slično. Kada bude imao autoritet to reći, Hrvatska će možda dobiti i onaj detalj koji joj sada nedostaje da bi otišla do samog vrha.
Mandić nije imao laku sezonu, u Zagrebu je krpao rupe zbog ograničenih mogućnosti sastava Veselina Vujovića, ali Mandić je top-igrač i privilegij je Zagreba da u svojim redovima ima takvog.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nekad je bio u strahu od medija, ali s vremenom je to došlo na svoje, njegove izjave su uvijek zanimljive, bez dlake na jeziku, u skladu s njegovim karakterom. Izabrao je pravi put, ima jaku glavu, a uskoro će za njim početi utrka. A jedino što mora jest ostati kakav je danas, to se ne smije promijeniti.
Bravo, Manda!
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Mislim nije baš puno kontri trčao, ali to je već druga priča