Dok ovih dana brojni vjernici u tišini obilaze groblja i pale svijeće na grobovima svojih najmilijih, prisjećajući se s ljubavlju onih koji više nisu s nama, vrijedi zastati i pomisliti na one na čijim grobovima svijeća već dugo ne gori. Na svakom groblju postoje mjesta tišine — grobovi koje nitko više ne posjećuje, na kojima je vrijeme izbrisalo imena i tragove sjećanja.
Zato, kada ovih dana krenete na groblje, ponesite svijeću više. Ili možda jedan cvijetak viška. Ne mora biti puno — dovoljna je iskra dobrote, trenutak pažnje i tihe molitve. Priđite onom grobu na kojem nema svjetla, na kojem ništa ne cvjeta. Tamo gdje se čini da nitko više ne dolazi.
Upalite svijeću. Stavite cvijet. I pomolite se za dušu tog neznanog pokojnika koji možda više nema nikoga tko bi ga se sjetio. Vaša mala gesta, neprimjetna oku svijeta, ima neizmjernu snagu pred Bogom. To je djelo ljubavi koje ne traži priznanje ni zahvalnost, nego izvire iz čiste dobrote srca.
Jer svaka duša zaslužuje svjetlo molitve i sjećanja. A možda će baš ta vaša svijeća, upaljena za nekog neznanog, biti ono što će i vašim dragima jednom obasjati put u vječnost.
I ne zaboravite izmoliti jedan Oče naš — i za one kojih se više nitko ne sjeti.
