Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić u subotu je, govoreći kod Husine jame na predjelu Vaganj na Kamešnici, zaplakao pred kamerama dok je govorio o članovima svoje obitelji čija sudbina ni danas nije poznata. Posebno ga je pogodila činjenica da njegova obitelj još uvijek traga za njegovim djedom Tomom, za kojega ne znaju gdje je skončao.
Šipić je kod Husine jame sudjelovao u obilježavanju 27. obljetnice organizirane komemoracije za sve žrtve komunističkog režima koje su ubijene i bačene u jamu tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.
Govoreći o svojoj obitelji i brojnim žrtvama čiji posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, ministar nije skrivao emocije. Pred kamerama je zaplakao, a potom kazao:
„ Tražimo i mog dida Tomu tako da mene nešto vuče tu, kao da je tu. Vukli su te ljude k’o stoku, u kamione i bacali su ih tu. Pa dajte, neka netko kaže gdje je i moj did i razni didi i bake i djeca, da imamo svoj mir. Moja pokojna baba je nas i proklinjala, onaj koji se bude žudio osvetiti. Nismo mi gojeni za mržnju i osvetu. Mi nismo taj soj, ali bi voljeli znati gdje su kosti. “
„Neka istina progovori“
Šipić je pritom poručio da obitelji žrtava ne traže osvetu, nego pravo na istinu, dostojanstvo i mir.
„Ovi koji nam to prigovaraju, nek’ nas ostave na miru da mi možemo jedan dan žalovat na tom putu, da nađemo istinu ne vrijeđajući nikoga. Svaka žrtva je vrijedna poklona, ali dozvolite nam da bar jedan dan u godini, nažalost, komemoriramo nad smećem i nad našim ljudima. Jer, činjenica je da su bacali smeće na njih. Znači da mi molimo i nad smećem i nad ljudima. Otklonimo smeće, neka istina progovori“, kazao je Šipić.
Prema procjenama, u Husinoj jami i danas počivaju kosti oko 1500 ljudi. Za njihove obitelji, potraga za istinom i posmrtnim ostacima i desetljećima nakon stradanja ostaje pitanje koje još nije dobilo odgovor.
