Ovih dana u Čitluku se održava jubilarna, 70. manifestacija “Dani berbe grožđa”. Brotnjo je najveće vinogorje u BiH, a povijest vinogradarstva na broćanskom području i južnoj Hercegovini seže do antičkih vremena. Radoslav Dodig u “Kulturno-povijesnom vodiču kroz Hercegovinu i Bosnu” piše da se vinova loza počinje intenzivno obrađivati u Dalmaciji i južnoj Hercegovini nakon grčke kolonizacije ovih krajeva, a da se vinogradarstvo na hercegovačkom području posebno proširilo u vrijeme rimskih careva Augusta i Tiberija. Grožđe je čest motiv na hercegovačkim stećcima, a putopisac Evlija Čelebija u osmanlijska vremena pisao je o tisućama vinograda u okolici Mostara. Tako je i danas.
Računa se da u svijetu postoji od 17.000 do 20.000 sorti grožđa iz roda loza. Međusobno se razlikuju po dobi dozrijevanja, otpornosti na klimatske i druge čimbenike, bolesti, štetnike, viruse, izgledom grozda, sastavom ploda… Vinogradarstvo je grana poljoprivredne proizvodnje koja obuhvaća uzgoj vinove loze radi proizvodnje grožđa za potrošnju u svježem stanju, odnosno za preradu u vino, grožđice, sokove i druge proizvode od grožđa i vina (ocat, vinski destilat itd.). U Hrvatskoj enciklopediji stoji da na uspješan razvoj vinogradarstva (ponajviše zbog temperature zraka te količine i oblika oborina) utječe nadmorska visina, položaj planina (štiteći od prodora hladnih zračnih struja), okrenutost vinograda stranama svijeta (ekspozicija), nagib tla (inklinacija), blizina većih vodenih masa (mora, jezera, akumulacija), šuma, goleti itd. Optimalnom relativnom vlažnošću zraka smatra se ona između 70 i 80 posto, a optimalnom insolacijom kada zbroj sunčanih sati doseže 2400 godišnje. Među nepovoljne klimatske čimbenike posebno se ubrajaju kasni proljetni i rani jesenski mrazovi, magla, tuča, rosa i snijeg te učestalost i jak intenzitet vjetra. Najveći dio Hercegovine gotovo je idealan za uzgoj vinove loze. Najpoznatije hercegovačke autohtone sorte su blatina, žilavka, vranac i trnjak, a hercegovački vinogradari proizvode i druge sorte. I svaka zahtijeva puno rada i truda.
Netko je u šali kazao da je vino rođeno isti dan kad i umjetnost. No, šalu na stranu, vino je jedna od najčešćih tema pjesnika. Postoje mnoge izreke o vinu. Tako je grčki filozof Platon kazao: “Dječaci bi se do 18. godine trebali kloniti vina jer nema smisla vatri dodavati vatre!” Mnogi mladi danas, posebno navečer, klone se vina, ali, nažalost, ne i nečega “malo” žešćeg, često “razblaženog” nekom kolom. Vino valja piti u razumnim količinama, inače se gubi razum. Johann Wolfgang von Goethe, velikan europskog duha, napisao je: “Vino raduje srce čovjeka, a radost je majka svih vrlina!” Umjerene količine vina mogu biti zdrave za srce, pa tako i za radost, a neumjerenost u jelu i piću jedan je od smrtnih grijeha. Stari Latini su kazali da se u vinu ne valja junačiti jer je mnoge oborilo s nogu te dodaju: “Vino i mudre pobudali!” I savjetuju: “Kod čaše ne valja raspravljati!” Naravno, najpoznatija im je ona: “In vino veritas!” (U vinu je istina!).
Postoje zgodne narodne poslovice o vinu. Tako jedna kaže: “Vino u bačvi muči, a u glavi buči!” Druga ide ovako: “Vino daje snagu, a oduzima pamet!” Treća je baš onako duhovita: “Vino viče, a rakija trče!” Ovu narodnu poslovicu potkrepljuje druga: “Vino i nijemog pretvori u slavuja!” Treba upamtiti i ovu narodnu: “Vino je prevrtljivac – najprije prijatelj, a onda neprijatelj!” Pa valja piti u umjerenim količinama – dok je još prijatelj! Netko je rekao da su vino i stihovi – što stariji to bolji. Veliki književnik Ernest Hemingway je u starije dane svoga života kazao da mu je jako žao što nije pio više vina. Vjerojatno bi onda pio manje viskija i ruma. Možda bi s vinom s romana prešao na pisanje pjesama.
Česte su i anegdote vezane uz vino. Prisjetimo se one s Tinom Ujevićem. Kad su velikom pjesniku ponudili grozd grožđa, u svom stilu kazao je:
– Ne pijem vino u ampulama!
Kad je supruga jednom hercegovačkom vinoljupcu rekla da bi ponekad, umjesto čaše vina, mogao popiti čašu mlijeka, uzvratio je:
– Ne ide mliko u vinav sud!
Udruga hrvatskih aforista i humorista (UHAH) prošle je godine objavila knjigu “Vinafora – Zbornik vedrih zapisa o vinu”, što ga je priredio Mladen Vuković, predsjednik UHAH-a. U ovom zborniku zastupljen je i autor ove kolumne, navodimo aforizam: “Vino je kao Tyson. Udara u glavu, a obara s nogu!” Zoran Bašić piše: “Vino je sastavni dio naše kulture, a opijanje naše nekulture!” Danko Ivšinović reče: “Arsen je otišao, ali su nam vino i gitare i pjesme ostale!” Tomislav Mihanović dijeli ljude po pijenju vina i satirično veli: “Narod loče, a elita degustira!” Boris Nazansky kratko i jasno reče: “Vino zapleće noge, a razvezuje jezik!” Mladen Vuković o jednom poznaniku koji obećava da neće više piti ni vino kaže: “Njegova obećanja da neće piti alkohol ne drže vodu!” Slavo Antin Bago zastupljen je ovom “vinaforom”: “Ovako se kod nas pivalo: Vino moje, pokojnoga dropa, svak’ bi pijo, nitko ne bi kopa’!” Jednog Hercegovca koji je nakon što je automobilom prešao u Hrvatsku zaustavila je prometna policija te podvrgnula alkotestu.
– Gospodine, vozite, a imate 0,5 promila alkohola u krvi – reče mu prometni policajac.
– Kod nas je u Hercegovini u zraku 0,5 promila – uzvrati Ero s ovoga svijeta.
Jednog Hercegovca koji je nakon što je automobilom prešao u Hrvatsku zaustavila je prometna policija te podvrgnula alkotestu. – Gospodine, vozite, a imate 0,5 promila alkohola u krvi reče mu prometni policajac. – Kod nas je u Hercegovini u zraku 0,5 promila – uzvrati Ero s ovoga svijeta
Kad je supruga jednom hercegovačkom vinoljupcu rekla da bi ponekad, umjesto čaše vina, mogao popiti čašu mlijeka, uzvratio je:
– Ne ide mliko u vinav sud!
