Saborski zastupnik Nikola Grmoja podijelio je na društvenim mrežama emotivnu objavu u kojoj je naveo da je njegova obitelj dan uoči Badnjaka doživjela veliki i težak gubitak.
Preminula je majka njegove supruge Pave, Jasna, koju Grmoja u objavi opisuje kao ženu punu života, neugasive iskre u očima. Kako je naveo, sprovod je održan upravo na Badnjak – dan koji se tradicionalno veže uz radost, iščekivanje i obiteljsku toplinu. Taj snažan kontrast, ističe Grmoja, dao je njegovoj obitelji dublje razumijevanje značenja Božića.
‘‘Ove je godine moja obitelj doživjela ono što Božić uistinu jest. Božić nije bezbrižno, naivno i razuzdano slavlje. Božić je nadnaravan Božji zahvat u našu običnu, krhku i naravnu svakodnevicu, ispunjenu brigama, teškoćama, strahovima i prijetnjama. Jučer, dan uoči Badnjaka, preminula je mama moje Pave, moja punica Jasna. Žena puna života, neukrotive iskre u očima, duša opijena ljepotom pisane riječi. Dogodilo se tako da na Badnjak, dan koji vežemo uz iščekivanje i radost, ispratimo na posljednji počinak mamu moje žene i baku moje Mare. Sprovod na Badnjak, kako na prvu nespojivo. Predajemo grobu i zemlji smrtno tijelo drage osobe istoga dana kada radosno iščekujemo dolazak Onoga koji je potpuna suprotnost smrti, Onoga koji je Život sam‘‘, započeo je tužnu objavu Grmoja.
Naveo je da Božić nije bezbrižno i razuzdano slavlje, već nadnaravni Božji zahvat u svakodnevicu ispunjenu brigama, strahovima i tugom. Upravo u boli gubitka, napisao je, postaje jasnija veličina Božića i poruka nade, života i vječnosti.
Prisjetio se i posljednjeg susreta s punicom Jasnom, koja je samo nekoliko dana prije smrti govorila o planovima za božićni ručak, iako je, kako je priznala, bila umorna.
Ove godine, napisao je Grmoja, Božić neće biti slavljen zajedničkim ručkom, ali to zemaljsko slavlje ionako je samo predokus onoga što, kako vjeruje, dolazi u vječnosti.
Jasna, draga moja punice
‘‘I tek u tom paradoksu zemaljskog života, u kojem možemo okusiti tek predokus radosti, ali u kojem ne postoji nijedan trenutak lišen tuge, tjeskobe i straha možemo razumjeti veličinu i nužnost dolaska Onoga koji nas je otkupio i otvorio vrata Vječnosti bez ijedne boli, bez suze i bez trunka straha. Danas smo, na bolan način, shvatili da ćemo Božić u punini slaviti tek u vječnosti, i to slavlje bit će bez prekida. Jasna, draga moja punice, ovaj Božić nećeš slaviti s nama, iako si nam još u ponedjeljak, kad smo te posjetili, pričala što ćeš nam spremiti za Božić. Nisi odustala od planova ni od proslave Božića, iako si nam rekla da si umorna. Ovaj Božić nećeš ništa spremati, niti ćemo ga slaviti zajedničkim božićnim ručkom. Ali to slavlje, ovdje i sada, ionako bi bilo nesavršeno. Takva božićna druženja kada su obitelji na okupu su među najljepšim trenutcima naših života, ali ipak su samo predokus vječne radosti. Jasna, čekaj nas gore da jednoga dana Božić slavimo savršeno i zauvijek, u potpunoj sreći i miru, bez kraja. I još nešto za kraj: nećeš trebati ništa pripremati ni kuhati. Sve je već Slavljenik pripremio, napisao je.
Od Jasne su se oprostio i prof. Branko Radonića na Facebook stranici Vrgorske novine:
