Danas je Veliki petak, Dan muke Gospodnje, dan koji slavi spomen na muku Isusa Krista i njegovu smrt na križu. A za dva dana pada Uskrs, dan kad će većina kršćana na svijetu slaviti Isusovo uskrsnuće, najvažniji događaj u povijesti ljudskog roda. Isus Krist (na latinskom Jesus Christus) Spasitelj je i Otkupitelj svijeta, utjelovljeni Sin Božji i utjelovljena Riječ Božja, druga osoba Presvetog Trojstva, član Svete obitelji koji se dragovoljno predao na žrtvu i svojom smrću na križu otkupio čovjekove grijehe. Uskrsli Isus dao je čovjeku nadu i spasenje. Raspeti i uskrsli Isus za kršćane je jedini put, istina i život, utemeljitelj kršćanstva, jednog od nosivih stupova zapadne civilizacije, a po mnogočemu i civilizacije svijeta. Kristov nauk temelj je morala i kulture Europe i Zapada, kao i pravoslavnog svijeta. Više je nego apsurdno to da netko pokušava graditi novu Europu i Zapad rušeći njihove temelje.
Isus Krist je povijesna ličnost, spominje ga i islam po imenu Issa – u Kuranu čak više od 90 puta kao proroka. U Europi je sve više novovjekih Juda, a ima ih koji bi htjeli biti novovjeki Pilati, Herodi, carevi koji bi kršćane ponovno tjerali u katakombe. Neliberalna (ne)demokracija, demonkracija, globalizacija, tehnokracija i slične “acije” u svojim rukama drže društvene mreže, umjetnu inteligenciju i još puno toga. Odbacuju Boga i Sina njegova, a nameću sebe kao nove bogove svijeta i novog vijeka. Demokraciju pretvaraju u demokraturu; novovjeki Jude izdajničke škude umnožili su u bilijune i trilijune kojima nastoje pokoriti svijet. U svojim planovima nastoje stvoriti nekog novog čovjeka, roba robotima, okrenuta protiv Boga i Kristova nauka. No, sve više gube živce jer u Europi i na Zapadu uopće jača desnica koja se ne odriče Isusa, njegova nauka, jednog od temelja zapadne civilizacije i civilizacije uopće.
A gdje je tu hrvatski narod? Ponovno smo se ovih dana prisjetili rečenice Miroslava Krleže, koji nije bio vjernik, ali, ruku na srce, uzimao je kršćanske motive i pojmove u svojim djelima: “Što može mali hrvatski čovjek na europski Veliki petak?” Napisao je to “Fric s Gvozda” prije sto godina, a te riječi aktualne su i danas. Preživio je hrvatski čovjek kalvarije osmanlijskog terora, dvaju svjetskih ratova, dvaju jugoslavenskih diktatura i velikosrpsku agresiju da bi u Domovinskom ratu dobio svoju državu – Republiku Hrvatsku. Hrvatski čovjek u samostalnoj Bosni i Hercegovini doživio je to da je Daytonskim sporazumom hrvatski narod postao jedan od triju suverenih, tvorbenih, konstitutivnih i jednakopravnih naroda. Bilo je nasrtaja na konstitutivnost i jednakopravnost Hrvata u BiH, takvih pokušaja ima i sada, ali hrvatski narod ima kapacitet i snagu za obraniti svoja Ustavom zajamčena prava kroz nužne ustavne reforme i izmjene Izbornog zakona, koje jamče legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda.
Političko Sarajevo mora konačno biti svjesno činjenice da su bh. Hrvati vezivno tkivo, armatura BiH, a ujedno i sidro koje je veže za EU i NATO. Hrvatska je Bosni i Hercegovini najbolji mogući prijatelj; stabilna i prosperitetna BiH u Europi, s jednakopravnim bh. Hrvatima, u strateškom, ekonomskom i svakom drugom pogledu jedan je od političkih prioriteta Republike Hrvatske. Iako je izborna godina, bošnjačke političke strukture moraju ublažiti zapaljivu retoriku uperenu protiv Hrvata i Hrvatske. RH je nepobitna činjenica, a svi putovi BiH prema EU i NATO-u idu preko Hrvatske.
A koga je moliti, nije ga srditi. Stoga su potpuno nerazumljivi neki potezi iz Banje Luke upereni prema Hrvatima u BiH i Zagrebu. Nije vrijeme za političke avanture. Bjesne krvavi ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, u susjednoj Srbiji vrije. No, vode se diplomatski, hibridni, cyber i slični ratovi, a prijeti i nuklearni, dok umjetna inteligencija smišlja nove, čak i – svemirske.
Povijest je učiteljica života i valja je dobro poznavati da ne bi postala – mučiteljica.
Jer tko povijest ne pozna, ponovit će mu se da bi je upoznao. Proživljavali su Katolička crkva i katolički puk na prostoru Bosne i Hercegovine brojne kalvarije tijekom povijesti, borili su se za očuvanje svoje vjere i nacionalnog identiteta na razne načine da bi tu opstali i ostali. Dr. Dragan Čović, Borjana Krišto, Darijana Filipović i Josip Brkić, hrvatski dužnosnici u BiH, bili su na audijenciji kod pape Lava XIV. te su Svetog Oca upoznali o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini i europskoj budućnosti BiH. Čović je papu Lava XIV., koji je imenovao nadbiskupa Petra Rajiča, podrijetlom iz Hercegovine, prefektom Papinskog doma, pozvao da posjeti Mostar. Od posebne su važnosti posjeti hrvatskih dužnosnika Vatikanu, kao i posjeti papa BiH. A svetište Kraljice Mira u Međugorju jedno je od najposjećenijih marijanskih svetišta u svijetu. Znat će se hrvatski katolički puk izboriti za opstojnost u BiH. Za primjer je baka koja je ispred zgrade komiteta pozdravila vlastodršce:
– Hvaljen Isus!
– Ne pozdravlja se tako, bako – reče jedan od njih.
– Hvaljen Isus i Marija – ispravi se baka.
Jedan hercegovački franjevac bio je s još 30-ak subraće u zeničkom zatvoru. Na sve moguće načine izbjegavao je radne zadaće pa je zbog toga trpio i razne torture. Kad su ga pitali zašto se tako ponaša, objasnio je: – Kad izađem iz zatvora, nitko me neće pitati koliko sam odradio, nego koliko sam odležao – objasnio im je fratar.
Jedan hercegovački franjevac bio je s još 30-ak subraće u zeničkom zatvoru. Na sve moguće načine izbjegavao je radne zadaće pa je zbog toga trpio i razne torture. Kad su ga pitali zašto se tako ponaša, objasnio je:
– Kad izađem iz zatvora, nitko me neće pitati koliko sam odradio, nego koliko sam odležao – objasnio im je fratar
U Europi je sve više novovjekih Juda, a ima ih koji bi htjeli biti novovjeki Pilati, Herodi, carevi koji bi kršćane ponovno tjerali u katakombe. Neliberalna (ne)demokracija, demonkracija, globalizacija, tehnokracija i slične “acije” u svojim rukama drže društvene mreže, umjetnu inteligenciju i još puno toga
