Još uvijek ponegdje gdje je zasađen bijeli luk ili češnjak možemo vidjeti kako pojedini povrtlari uvezuju listove u obliku čvora. Obično se to radi 3-5 dana prije sabiranja. Ova radnja potječe od naših baka i djedova koji su bili uvjereni da s time ide bolja kakvoća češnjaka, iako za to nema znanstvenih pokrića. Smatralo se da ako listove uvežemo u čvor oni će biti elastični i zdravi za kasnije vezanje pletera ili pletenica, za sušenje glavica bijelog luka na zraku, a na osvjetljenom ili osunčanom dijelu prostorija za čuvanje povrća ili voća.
Poznato je da imamo sorte bijelog luka za jesensku sadnju u mjesecu listopadu ili studenom. Sabiranje ili berba obično se izvodi u prvom djelu srpnja, što ovisi o klimatskim uvjetima naredne godine. Sorte za proljetnu sadnju koja se izvodi u veljači ili ožujku prispijevaju u rujnu ili početku listopada tekuće godine.
Danas ipak rijetko možemo vidjeti vezanje listova češnjaka u čvor, no i dalje je prisutno u nekim djelovima u unutrašnjosti Dalmacije ili pak u nekim mjestima u Hercegovini.
