Dvadesetšesta godišnjica pogibije Ludviga Pavlovića – Lutka, prve žrtve velikosrpske agresije na prostorima BiH obilježena je u njegovom rodnom mjestu Vitini.
Nakon mise zadušnice u crkvi sv. Paškala uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobu pokojnog brigadira, na mjesnom groblju u Vitini, a zatim i kod poprsja Ludviga Pavlovića – Lutka u parku u Vitini. Na mjestu njegove pogibije u Studenim Vrilima, na prometnici Posušje – Tomislavgrad, također su položeni vijenci i zapaljene svijeće.
Prigodnom programa obilježavanja 26. godišnjice pogibije Ludviga Pavlovića vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji, predstavnici Općine Ljubuški predvođeni načelnikom Nevenkom Barbarićem, predstavnici ŽZH, predstavnici PPN „Ludvig Pavlović“ i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata te se tako na dostojanstven način još se jednom prisjetilo hrvatskog viteza koji je čitav svoj život posvetio stvaranju hrvatske države i slobode svoga naroda.
Heroj o kojem se priča, koji je urođenom buntovnošću i srčanošću bio predodređen doživjeti mučeničku sudbinu, Ludvig Pavlović – Lutko, rođen je 10. travnja 1951. u Vitini, općina Ljubuški.
Ludvig je od malih nogu od oca Slavka slušao priče o slobodnoj hrvatskoj državi sanjajući da će jednog dana dočekati slobodu za sve Hrvate na ovim prostorima.
S tim uvjerenjima sa samo 16 godina odlazi u bijeli svijet jer se jednostavno nije mogao pomiriti s činjenicom da živi u državi gdje hrvatski čovjek ne može slobodno živjeti.
Ludvigova skupina od 19 momaka, poznatija kao Bugojanska, pripremala se za akciju ‘Fenix’ u logoru u Austriji i 20. lipnja ušla u Jugoslaviju kod Dravograda.
Nisu kanili ubijati, nego obznaniti da su upali i da stvaraju hrvatsku državu. Više od dva mjeseca te davne 1972. godine vodili su iscrpljujuće borbe protiv JNA i pričuvnog sastava policije.
Tom prilikom poginulo je njih 15, a četvorica su zarobljena, među kojima je bio i Ludvig Pavlović koji je na suđenju u Sarajevu najprije osuđen na smrt, a potom pomilovan na 20 godina robije.
Kaznu zatvora izdržava u Zenici i Srijemskoj Mitrovici. Pod sumnjivim okolnostima pogiba kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA 18. rujna 1991. u Studenim Vrilima, na cesti između Tomislavgrada i Posušja.
