Danas, kada je najviše obitelji s jednim ili dvoje djece, rijetko s troje ili četvero, pravo je iznenađenje i prava radost čuti za obitelj s niti manje ni više već jedanaestero djece.
I to hvala dragom Bogu žive, zdrave i vesele djece i njihovih roditelja. Radi se naime o obitelji Čutura iz Mostara. To su zapravo mladi ljudi, četrdesetšestogodišnji Tea i Boris.
Ja sam za njih doznao preko društvenih mreža i žao mi je što ih nisam i osobno upoznao.
To je ujedno i radost i žrtva – neizmjerna! Mene je to potaklo na razmišljanje kako je društvo u kojem živimo i ljudi koji to društvo vode bez imalo osjećaja i potrebe razumijevanja i potrebe takvim roditeljima i njihovoj djeci pomoći.
Nije odgovor gospodine gradonačelniče “prestani praviti djecu”- to je tako ružno čuti . Odgovor je kako vam dobri ljudi mogu pomoći! A, postoji bezbroj načina, od onih izvanredne jednokratne ili višekratne materijalne pomoći s kojom te čestite ljude nećete vrijeđati već njihovu žrtvu nagraditi, do one sustavne za koju se treba potruditi.
Osmislite način, imate novce koji idu, nekada i tamo gdje su manje potrebni, usmjerite ih za ovakve, zapravo za ovakav slučaj! Ovo vam je jedinstvena obitelj u cijeloj vašoj županiji, pa smislite i jedinstveni način pomoći, a ne puštati ljude neka skupljaju papire za mizernih 25 KM mjesečnog dječjeg doplataka!
Prisjetite se da vaša djeca vjerojatno i više od toga troše mjesečno samo na svoje mobitele, dok ih ova djeca vrlo vjerojatno i nemaju. Doduše imaju oni nešto puno važnije. Imaju Boga u svome domu, imaju molitvu i poniznost, imaju radost koju dijele jedni s drugima i imaju budućnost, koju im Stvoritelj jamči. Malo je čudno kako se i naša Crkva odmiče od ovakvih. Njima barem ne trebaju papiri! Njima trebaju vidljive činjenice, a kud će te više od ovog velikog Bogu ugodnog društva.
Hajde se potrudite svi vi koji to možete, a hoćete pomoći ovoj vrijednoj, brojnoj i hrabroj obitelji, vama na radost, njima na zadovoljstvo i sreću! Pogotovo danas kada se s ovih prostora iseljava, a evo neki žele baš tu ostati i opstati!
