Danas smo okupljeni oko grobova ljudi koji su činili jedan dio našega života, koji su nas oblikovali u ono što jesmo, koji su nam darovali ne samo život nego i naš nacionalni identitet, našu vjeru i kulturu. Želimo im zahvaliti što su imali dovoljno ljubavi, otvorenosti životu i spremnosti na žrtvu da su nastojali nama ostaviti bolji svijet nego su ga zatekli.
Molimo i oproštenje za sve rane i boli koje smo zadali našim pokojnima za njihovog života. Nažalost, nečiji doprinos ponekad znamo cijeniti samo onda kada ga više nema. Neka dobri Bog nagradi i one ljude kojima mi nismo znali reći “Hvala”.
Groblje je dobro mjesto i da ostavimo bilo kakvu ogorčenost ako je nosimo prema nekome od pokojnih tko je nas povrijedio i zlo nanio. Bog je sudac svačijega života i on zna i razumije i ono što nama ne može biti poznato. Neka poglavlja svoga života treba zatvoriti i ostaviti iza sebe. Stoga, ova svetkovina nije samo spomen na pokojne nego možda i više poticaj živima.
Blaženstva koja slušamo svake godine o ovoj svetkovini tome su nas upućivala. Sveti su oni koji ožalošćeni, obespravljeni, siromašni, progonjeni i ismijani ne gube pouzdanje u Boga. Sveti su oni koji znaju biti mirotvorci, ljudi koji vole i tvore mir i to ne po mirovnim konferencijama koje su obično podjela ratnoga plijena, nego ljudi koji donose mir u svoju kuću, svoju obitelj, u svoje susjedstvo, na svoj posao. Sveti su oni koji znaju iskazati milosrđe uvijek kad je potrebno, oni koji se bore za pravdu ne samo kad su njihova prava ugrožena, nego za svakoga potrebnoga. I na kraju, svetosti su možda najbliže oni koji razumiju srce svih blaženstava: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. To je možda i najteže, ali vjerujem zato i najvrijednije: u opakom svijetu i nemoralnom vremenu sačuvati čisto srce vođeno Božjom voljom i njegovim zakonom, srce koje će u svemu znati razlučiti što je dobro a što zlo: Srce iskreno i plemenito koje se ne da zatrovati ni svjetovnom propagandom ni vlastitom pohlepom i požudom; Srce koje je dotakla ljubav Božja i koje svojom ljubavlju nastoji odgovoriti i tako se oblikovati prema srcu Božjemu.
