Gosti emisije Put srca su majka Mara Markota i njezin sin Luka iz Vinjana kod Imotskog. Luka Markota je dvadesetsedmogodišnji mladić, osoba s invaliditetom. Dijagnoza mu je netipična ataksija koju karakterizira nemogućnost kontroliranja pokreta i tremor cijeloga tijela. Unatoč bolesti, Luka puno čita i piše pjesme, a uz pomoć prijatelja uspio je objaviti i dvije knjige pjesama: prva nosi ime ‘Sve što imam’, a druga je ‘Kao noć i dan’. Luka je skroman mladić koji tvrdi kako ništa nije nemoguće. Njihova priča je jedno putovanje koje vodi ispod ovog svijeta blještavila u dubine ljudskog duha. Pokazuje nam da se prava čuda događaju svaki puta kad pomaknemo granice našeg bića. I otkriva snagu obitelji koja nosi svakog pojedinca.
Luka Markota je 27-godišnji mladić iz Vinjana kod Imotskog koji od rođenja ima netipičan oblik ataksije. Neurološka je to bolest s brojnim simptomima, a jedan od njih je gubitak koordinacije mišićnih pokreta, problemi u govoru… Luka ne može bez nečije pomoći ni hodati, a, kako kaže njegova majka Mara, Lukin anđeo čuvar, njegova bolest još nije definirana, jer uz sve dijagnoze u koje bi se on uklapao fizički, mentalno se ne uklapa.
Njegove dijagnoze idu pod ruku i s teškim mentalnim oštećenjima, što kod ovoga momka nipošto nije slučaj. Luka je upravo po pitanju inteligencije, upornosti, prosuđivanja izvan svih gabarita ove teške i neizlječive bolesti. Luka je svojevrsno čudo prirode!
A taj čudesan momak u posljednjih sedam godina izdao je čak dvije zbirke pjesama, piše recenzije filmova, neprestano čita knjige, a svojom svježinom, koliko teškim, toliko i neizmjerno simpatičnim govorom ulijeva sugovornicima optimizam, širi im vidike i šalje poruke ohrabrenja – lijepo je to rekla Ivana Granić Vican na nedavnom predstavljanju njegove druge zbirke pjesama.
LJEPOTA IZ NJEGOVE PERSPEKTIVE
Luka Markota. Na prvu zvuči kao još jedno od imena mladih Imoćana, ali Lukina priča veća je od njegova grada i njega samoga. Luka Markota jest mladi Imoćanin i osoba s invaliditetom, no uistinu je i primjer kako snaga volje pomiče granice ljudskog tijela i duha. Nakon što je 2016. godine oduševio javnost zbirkom poezije “Sve što imam”, publici je predstavio novo postignuće – novu zbirku poezije s naslovom “Kao noć i dan”, koja je vrhunac njegova umjetničkog stvaralaštva.
Knjiga “Kao noć i dan” druga je autorska knjiga pjesama koju izdaje u privatnoj nakladi, a govori zapravo o ljepotama života iz njegove perspektive, novim idejama, novim uzorima, te postaje primjer svima onima sa sličnim ograničenjima, a duboko inspirira one koji ih nemaju.
– Nema nemogućeg. Najveće limitacije čovjeka one su koje postavi sam sebi. Nema “ne mogu” – istaknuo je Luka, čiji su centralni motivi ljubav, svijet glazbe i književnosti, ali i more, nostalgija. Lukine pjesme nisu lagane, ali se pamte, zakopaju se duboko u srce i nose sa sobom kao poruka da bismo snažno i odlučno trebali ići na putu do svojih snova.
– Uzmite večeras jedan san za koji su vam društvo i okolnosti rekli da je neostvariv, izvucite ga vani i večeras si recite da je moguće. Lukina je poruka: Ako mogu ja, možeš i ti – istaknula je Ivana Granić Vican, urednica knjige. Sam dizajn knjige odiše Lukinom istodobnom jednostavnošću, ali i stilom života, kompleksnošću duha. Ilustracije i grafički izgled knjige odradila je mlada dizajnerica Dora Jerković, te u njoj napravila jedno od najljepših izdanja poezije, čije se stranice, sukladno imenu, izmjenjuju u crnom i bijelom.
Posebno nas je za razgovor s Lukom Markotom inspiriralo ono – nema nemogućeg. Momak koji punih 27 godina ovisi o majčinoj ruci, ruci svojih najbližih, čiji je svijet fizički ograničen u njegovoj kući i dvorištu, taj svijet traži u knjigama, filmovima, pjesmama, smijehu koji prosipa tko god mu dođe u posjet. On zaista širi sreću oko sebe i ne upoznati ga, moramo priznati, doista je hendikep.
STRAST PREMA ČITANJU
Luka nas je dočekao u dvorištu obiteljske kuće s majkom Marom i svojim starim djedom. Nasmijan, bio je napet ko puška u iščekivanju što će ga to novinar pitati, iako smo se upoznali na promociji njegove prve knjige još 2016. godine. Samo nekoliko pitanja Luki – kako je doživio predstavljanje svoje druge knjige pjesama, čime se bavi u slobodno vrijeme, što mu predstavlja zadovoljstvo i, konačno, čime će nas i kada opet iznenaditi, nekim svojim novim pisanim djelom – potaknulo je Luku da nam otvori dušu. Polako, riječ po riječ, tako milo i simpatično.
– U nas u Imotskom nije bilo specijalizirane škole, pa sam punih 12 godina išao u školu “Slava Raškaj” u Splitu. I dandanas imam samo riječ “hvala” za sve te divne ljude i stručnjake koji su mi pomogli. Nakon toga vraćam se u svoju rodnu kuću u Vinjane. Počeo sam pisati pjesme u svojoj sobi, u svom dvorištu i onda mi je jednom netko, ne sjećam se tko, pametno rekao: Ako, Luka, želiš pisati pjesme, ili nešto drugo, moraš više čitati. Razumijete. I ja sam onda počeo čitati i čitati, i to mi se toliko svidjelo. Zaljubio sam se u knjigu. Čitao sa sve od Marije Jurić Zagorke, pa onda dalje i dalje, tko će sve nabrojiti pisce čija sam djela pročitao… Upisao sam se u Gradsku knjižnicu, tamo uzimam knjige. I onda sam u tišini počeo pisati pjesme i stvorio svoju prvu zbirku “Sve što imam” s oko osamdeset pjesama. Izdavanje te zbirke samo me je potaknulo da nastavim i, evo, ovih dana izišla je zbirka “Kao noć i dan”. Ovaj put sam bio malo pametniji pa sam sam dao i naziv zbirke – uz smijeh nam govori Luka i nastavlja svoju toplu priču.
‘TERAPIJA‘ FILMOM
– Nisam sebi postavio rok za pisanje ove zbirke, već kada bih osjetio nadahnuće, onda bih sjeo i pisao. Negdje 2013. ili 2014. osjetio sam taj poriv i, eto, mislim da je moj moto bio “tako to biva kad se previše sniva”. Tako su nastale moje pjesme. A kada ne pišem, gledam filmove pa sam počeo sam pisati recenzije. Volim znanstvenofantastične, pa one s dramskom notom, ali i akcijske, ljubavne… sve do psiholoških trilera, poput “Psiha”, “Ptica”, “Prozor u dvorište”. Od glumaca najdraži mi je Antonio Banderas – kazuje nam Luka.
Da ima glas, kako nam kaže, možda bi bio pjevač, jer ga silno vuče glazba. Inteligentan i uporan, Luka je svoj moto da ništa nije nemoguće okrunio i plivanjem. Tamo negdje sa 16 godina sam je naučio plivati i danas kada ga roditelji odvedu na more, izaziva divljenje gdje god se pojavi. Kazivao nam je taj uporni, pametni momak još štošta toga, teško bi bilo sve i zapisati. Jednostavno, ostavlja bez daha, koje ideje ima i što je sve spreman realizirati.
– Kažu mi da pomičem granice, pa mi je to smiješno. Zar svatko ne može čitati kao i ja, pisati kao i ja. Ja, dakako, moram to raditi više, češće, sadržajnije, i ja to radim. Ne smijemo se predati, razumijete, svaki novi dan je izazov, kako meni, tako i onom zdravom momku, dječaku. Nema granica, baš kao u Europskoj uniji – smije se Luka, a mi zajedno s njim, i to od srca.
Tom momku su cijeli njegov svijet kuća i dvorište jer, kako i sam kaže, u njegovu rodnom kraju, Imotskom, ali i okolici, nema nekih sadržaja gdje bi mogao provesti poneki sat, dan, pokazati svoje umijeće, svojom riječju i djelom pomoći sebi sličnima.
ZA NJEGA NEMA NEMOGUĆEG
Lukin anđeo čuvar, njegova majka Mara, 24 sata je praktički uz njega. Toliko energije ima u toj ženi, toliko nade u njezinim navlaženim očima kada smo je pitali još nešto o ovom nesvakidašnjem momku da jednostavno imate osjećaj kako u životu nema nikakvih prepreka, da je sve popločano srećom.
– Mojemu Luki nitko u početku od stručnjaka nije davao nikakve šanse da će uopće progovoriti, komunicirati… Imam još dvije zdrave kćeri. Tih 12 godina u “Slavi Raškaj” puno mu je pomoglo. Sve ovo ostalo sam je napravio. Ako mu kažete da nešto ne može učiniti, on je spreman na glavu se nasaditi da te demantira i ostvari što je zamislio. Pa liječnici, specijalisti, ostaju zbunjeni onim što postiže. On je od života koji živi izvukao stvarno maksimum. Šteta što živi u maloj sredini pa nema sadržaja, zanimacija… Zbog toga stalno čita, čita i čita. Obožava glazbu, a terapija su mu filmovi. Skuplja knjige, ima svoju veliku kolekciju. Život jest borba, ali ipak sve polazi od samog čovjeka. On je stvarno junak, koji ide naprijed i ne poznaje granice. Što ću, pratim ga, nema stajanja. On mi daje energiju, pa u kombinaciji s njegovom zajedno izvrsno funkcioniramo – govori nam Lukina majka Mara.
Za kraj našeg posjeta Luki Markoti postavili smo logično pitanje:
– Luka, kad će biti promocija nove knjige, nove zbirke pjesama!?
– Uskoro, uskoro, polako, neka se prvo dobro pročita ova, a onda stiže i treća. Vjerujete li mi!?
– Ma tko ti, junače, ne bi vjerovao…