Ante Primorac


ANTE PRIMORAC

16.10.1966.-7.11.1994.

Sin Joze i Milke rođ. Granić, rođen je u Kašču 16. listopada 1966. Na samom početku Domovinskog rata, postaje pripadnik dobrovoljačke jedinice – pukovnije “Kralj Tomislav”, koja je poslije preustrojena u elitnu jedinicu HVO-a “Ludvig Pavlović”. Prilikom oslobađanja doline Neretve teško je ranjen, ostao je 70-postotni invalid, poslije dolaska s liječenja, odbio je i samu pomisao na odlazak u invalidsku mirovinu, te otišao ponovo braniti rodnu grudu. Nesebično je žrtvovao svoj mladi život, 7. studenoga 1994. na Čajuši, na Kupresu. Ante, tada 28-godišnjak, drugi zapovjednik elitne postrojbe “Ludviga Pavlovića”, poginuo je od granate srpskoga agresora tek nekoliko dana nakon oslobađanja kupreške visoravni, ispred hotela AdriaSki.

Kada vidiš kamen na kojemu piše,
Da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
Tu su hrabro pali prijatelji moji.

Slušaj kako grmi,
Kako more pjeni,
Pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
Nek mi braća znaju,
Heroji se nikad ne zaboravljaju.