Martina Mlinarević književnica i veleposlanica BiH u Češkoj Republici, dužnost na koju je imenovana od strane člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i to iz reda “ostalih”, za LIMITIess Deutsche Welle-a kazala je:”Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati”. Ona navodi i riječi svoga oca koji joj je kazao: “Uzmi to dijete i da više nikad nisi došla ovamo”.
Kako piše DW, Mlinarević je naime, još na posljednjem popisu stanovništva u BiH, kako sama kaže, tražila da se izjasni kao Hercegovka, ali to nije bilo moguće.
Zašto se ne osjećate Hrvaticom, pitamo Martinu Mlinarević.
“Zbog mog oca”, odgovara. “Mi smo rođeni u Ljubuškom, čitav život smo živjeli u Ljubuškom. Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati. Mi smo živjeli u prekrasnom ambijentu u kojem je bilo miješano društvo mojih roditelja i dan danas je to tako. Tako smo odgajani da poštujemo sve i svakoga”, kaže Mlinarević za DW.
“Ja se apsolutno osjećam kao Srbin u Trebinju, Hrvat u Tomislavgradu, Bošnjak u Konjicu… Smatram da imamo potpuno iste osobnosti jer pripadamo tom nekom zemljopisnom okruženju kamena, sunca, vode. I mislim da nas to puno više veže nego ovo drugo”, objašnjava svoj nacionalni (ne)izbor Mlinarević.
“Uzmi to dijete i da više nikada nisi došla ovamo”. Tako glasi prva rečenica njenog drugog romana “Bukača”. Autor rečenice je upravo njen vlastiti otac, kojem diže spomenik divljenjem u prvom romanu, a o čijem distanciranju od vlastite kćeri piše u drugom.
Odlomak iz Bukače:
“- Uzmi to dijete i da više nikad nisi došla ovamo. Šta se može dogoditi da onaj koji te rodio izgovori te riječi? Možda kad postaneš serijski ubojica, pljačkaš banke, ratni zločinac? A kad nisi ništa od toga i svejedno ti ih je rekao? A kad si ništa od toga osim njegovo najstarije, i po nekim familijarnim predajama i najvoljenije dijete (naravno znamo da se sva djeca podjednako isto vole, bla, bla, truć, i ostala politički korektna sranja…), koje ima rak, koje ide sutra na operaciju? Dijete koje ima rak, koje sutra ide na radikalnu mastektomiju? Koje ima rak. Dijete si. Uzmi dijete, svoje. Nikad više da nisi, ovamo, uzmi dijete, i nikad više da nisi, nisi, ovamo, dijete uzmi, i nikad više da nisi. Nikad. Koje ima rak. Dijete si. Uzmi dijete. Radikalnu mastektomiju. Sutra. Nikad više da nisi došla. Ovamo.”
Što je bilo bolnije: Gledati kako se suočava sa spoznajom da mu dijete može umrijeti već sutra ili ova druga rečenica?
“Druga”, kaže Mlinarević. Opisujući postupak svog oca Mlinarević citira pjesnika Milu Stojića, koji je rekao sljedeće: “On je postupio kako se očekivalo od njega u ambijentu u kojem je živio”.
A u tom ambijentu, kako kaže Mlinarević, nije bilo poželjno da hercegovačka kćer za muža izabere čovjeka čija je majka Bošnjakinja, a otac Srbin. “Moj otac nikada nije bio osoba koja bi to rekla. No moji roditelji su radije prihvatili stav žlibine, nego vlastitog djeteta”, kaže Mlinarević.
Tekst u cijelosti možete pročitati: OVDJE.
