“Vojnik na prvim linijama bojišnice ne može opstati ako nema logistike u pozadini. Ja sam bio vojnik bez logistike i bez pozadinske podrške. Čudili se ljudi i slijeva i zdesna, vjernici i nevjernici, i pitali se tko stoji iza mene, tko mi ‘čuva leđa‘? Odakle mi snaga, drska upornost i dosljednost u rješavanju ljudskih i vjerničkih potreba”, riječi su kojima je don Petar Mikić, legendarni pločanski svećenik u mirovini, objasnio u kakvim je uvjetima u tada jedinome gradu u državi bez crkve uspio izraditi veličanstveni Božji hram.
Crkvu u Pločama, osim vjerničkoga puka, gotovo nitko nije ni želio, doznajemo u razgovoru s don Petrom u vrijeme kada se obilježava nekoliko obljetnica.
Naime, don Petar je u Ploče došao prije gotovo 55 godina, 29. lipnja 1969. Prije 30 godina (1994.) papa Ivan Pavao Drugi na Žnjanu je blagoslovio kamen temeljac za crkvu, a iste je godine, 29. svibnja, na blagdan Kraljice neba i zemlje, na mjestu današnje “bijele bazilike”, pred mnoštvom vjernika, don Petar izrekao proročke riječi: “Ja hoću da mi se ovdje sagradi velika crkva! Kakva dolikuje Bogu i hrvatskom narodu! Zato ja, majko Marijo, kao pastir duhovni ovoga grada blagoslivljam ovo sveto tlo gdje će se uskoro skupiti tvoja djeca da slave i hvale tebe i tvoga sina Isusa Krista. Marijo, neka tako bude.”
PODRŠKA NADBISKUPA FRANIĆA
Prije nekoliko mjeseci, točnije početkom kolovoza 2023., navršilo se 25 godina od blagoslova terena za izgradnju crkve, a blagoslovio ga je, silom prilika, don Petar, koji 27. siječnja obilježava 85 godina života!
“Dana 30. srpnja 1998. u Ploče, na teren buduće crkve, došao je gospodin Tihomir Kraljević, djelatnik 39. pukovnije HV-a, sa strojevima i ljudima, kojega je poslao general Ljubo Ćesić Rojs po naredbi dr. Franje Tuđmana. Strojevi su zagrebli, ali nije im se dalo raditi prije nego se teren i početak radova ne blagoslove. U to vrijeme biskupi iz čitave Hrvatske bili su na odmoru u Hvaru, ali nisu se odazvali mojoj molbi da netko od njih obavi blagoslov”, prisjeća se pločanski svećenik i ističe kako je očekivao barem moralnu podršku.
Podršku je prije pet i pol desetljeća dobio od nadbiskupa metropolita dr. Frane Franića, koji ga je tri godine prije toga, na blagdan svetoga Petra i Pavla, i zaredio za svećenika. Nadbiskup mu je rekao kako ima problema u Pločama i da bi, po njegovu sudu, upravo on bio prikladan za župnika u tom nastajućem gradu.
Za don Petra je to bila “čast, izazov i povjerenje” pa je ponudu odmah prihvatio. “Moram ti reći da Crkva u Pločama ne posjeduje nikakvih materijalnih dobara osim trošne barake u kojoj ćeš stanovati i vršiti službu Božju. Žena, Jurka Trlin, koja se brinula za župnikovo kućanstvo, to više ne može raditi i bit ćeš sam. Sve blago Crkve u Pločama si ti, tvoja mladost, vjera i sposobnosti. Od tebe se očekuje da okupiš živu i sagradiš kamenu crkvu. Sve što ti mogu dati je moj blagoslov”, ponovio je don Petar tadašnje nadbiskupove riječi.
I zaista, u Pločama su se dugi niz godina mise održavale u staroj, trošnoj drvenoj baraci površine 57 metara četvornih, od čega su 23 “kvadrata” služila za kapelu, a ostatak za stan. Tako je bilo do veljače 1983. godine, kada su se mise počele održavati u kući na Birini, sve do 2007. godine i završetka crkve, Pastoralnog centra i “zvonika do neba”.
Materijalno siromaštvo nije bio najveći problem pločanske župe. Ona je tada živjela u gotovo neprijateljskom okruženju, u gradu koji je u dva navrata nosio ime komunističkog moćnika Edvarda Kardelja. Vjernici su bili pod posebnom prismotrom, a svećenici su otvoreno proglašavani neprijateljima. Potvrđuju to i zabilježbe čuvara komunizma iz ožujka 1969. godine, gdje u predmetu “Nacional-šovinističke pojave u mestu Ploče”, obrađujući tadašnjega “predsednika opštinske skupštine”, koji je “bio isključen iz SKJ zbog venčanja i krštenja dece u crkvi, ali je kasnije ponovo primljen”, ističu kako njegova žena “odlazi u crkvu” i “lični je prijatelj s popom”. “Mi znamo koliki je neprijatelj pop u Pločama”, naglašeno je u zabilježbi. Podsjetnik na ta vremena nalazi se na nekadašnjemu župskom sjedištu u Birini, na kojem i danas piše: Živio SKJ, Živio komunizam.
IZOSTALA I MORALNA PODRŠKA
No don Petar se s time lakše nosio nego s izostankom potpore crkvenih krugova i uzaludnosti obraćanja Ordinarijatu.
“Očekivao sam barem moralnu podršku, koja je izostala. Vjera i jedan dišpet koji se javljao davali su mi snagu da idem dalje. Knjige su jedno, život je drugo. Škola vas ne može pripremiti za sve što vas u životu čeka. To mogu samo osobe Božjim duhom zadojene, kao što je bio fra Bonaventura Duda, koji mi je bio uzor i duhovni vođa. Podrška i snaga mi je dolazila odozgo, od Boga, u snazi molitve koja je bila na razini odnosa oca i sina, koji traži pomoć za obavljanje zadataka, jer Otac ne traži nemoguće i daje snagu za ostvarenje mogućeg”, kaže don Petar.
Usprkos svim iskušenjima i preprekama, zahvaljujući bezbrojnim donatorima i nevjerojatnoj don Petrovoj upornosti, danas pločansku crkvu krase veličanstvene orgulje, predivan mozaik, 42 vitraja, na pročelju reljefi, krunjenje Gospino, prikazanje Isusa u hramu, roditelji vode djecu u crkvu, kipovi svetih Petra i Pavla, Isus pod križem, a u blizini crkve su kipovi svetoga Nikole i dr. Franje Tuđmana, čiji je spomenik darovao svome gradu “da se nikada ne zaboravi uloga prvoga hrvatskog predsjednika u ostvarenju vjekovnoga sna našega naroda”.
“Crkvu nam ne htjedoše dati graditi, rušili je u dušama ljudi, rušili, ali nisu srušili, jer ona je sazdana na stijeni – na kamenu – na Ploči, a mi ćemo je ponosno smjestiti u srce Ploča, na mjestu koje Marija sačuva, koje joj pripada”, poručuje ovaj svećenik u mirovini, koji je pločansku župu vodio punih 46 godina i postao njezin zaštitni znak.
No, uz sve to, don Petar je pronašao vremena i za brojne druge aktivnosti. Bio je dušobrižnik za pomorce od 1978., te je sudjelovao na tri svjetska kongresa za apostolat pomoraca: u Rimu, Mombasi i Houstonu. Svoje inozemno djelovanje koristio je za promociju Hrvatske.
U Pločama je udario temelje župne biblioteke, osnovao je župni Caritas, koji se svojim radom istaknuo osobito u vrijeme Domovinskoga rata, organizirao je izgradnju središnjega križa na gradskom groblju, osnovao je Dječji zbor Pločanski anđeli, Mješoviti pjevački zbor, klapu Stina, osnovao je numizmatičku i malakološku zbirku, izlaže bogatu kolekciju modela brodova…
Don Petar je dobitnik nagrade Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Ploča za životno djelo, blagoslovio je prvu vojarnu u Hrvatskoj, nositelj je Spomenice Domovinskoga rata, član je Udruge dragovoljaca Domovinskoga rata, odlukom dr. Franje Tuđmana odlikovan je Redom hrvatskog trolista. U Rogotinu je financirao postavljanje Tuđmanove biste, kao i Spomenik hrvatskom vojniku, u spomen na sve koji su kroz povijest podnijeli najveće žrtve za hrvatsku državu.
