Korizma je…. Baš kao i te davne 1972. godine kad su brak sklopili naša sestra Dragica Bajto i njen muž Mile. Vjenčali su se 17.03.1972. godine. Rodili, odgojili i poslali u život troje djece koji imaju svoje obitelji i koji na svoje obitelji prenose ono što su od njih naučili. Dragica i Mile su radili, kućili se i taman kad su došli do mirovine dolazi do bolesti i Mile pada na postelju punih već šest godina. Korizma je… A ona nas posjeća da naša korizmena zadaća treba biti prepoznati našu slomljenost i bol a zatim slijediti Isusa u njegovoj muci.
Korizmeni četrvrtak 17. 3. 2022. godine našli smo se kod sestre Dragice i njenog Mile da ih podsjetimo na 50. godina zajedničkog života. I pošto je situacija takva, u njihovoj obiteljskoj kući naš fra Ivan Boras je služio sv. misu, blagoslovio i zahvalio na dosadašnjim njihovim zajedničkim godinama. U propovijedi je fra Ivan istaknuo: “ Brak je borba, rat i križ. Valja uvijek ići naprijed. U zdravlju I bolesti, ali uvijek naprijed. To je ljepota bračnog života”. Osvrnio se je fra Ivan i na našu sestru rekavši: “U svom dugogodišnjem svećeničkom pozivu nigdje nisam naišao na ovakvu urednost. Urednost oko Mile, čista i uredna kuća to može samo žena koja iskreno ljubi svoga muža. Dragica svaki dan sudjeluje na sv. misi i zajednički vršite Božije zapovijedi koji su prometni znakovi za vaš život”.
Korizma je… a nedjelju prije u evanđelju smo slušali o Isusovom preobraženju na gori Taboru. Za vrijeme slavljenja sv. mise kao da smo bili na toj istoj gori. I kao da je svako srce govorilo: “Dobro nam je Gospodine ovdje biti”. Gospodin Isus se uspinje na goru Tabor i pokazuje djelić slave onima koji su bili s njime. Svečano mjesto na brdu Taboru može i biti i naše samo ako ispiješ kalež muke koju Isus nudi.
Zajedničko slavlje nastavili smo uz obiteljski stol, a sestri Dragici I njenom Mili želimo ustrajnosti u nošenju njihovog zajedničkog križa.
Želimo Vam predstaviti i naše bratsvo. OFS Veljaci broji 15 članova. Naši susreti su četvrtkom. Tako imamo molitveni susret, susret s Framom itd. U narodu smo poznati kao “trećari”. Biti trećar je blagoslov, zadaća, milost I zahvalnost. Često čujem tko će tamo tu se puno Boga moli ali…
Da moli se! Svako jutro i vecer molimo časoslov, par naših sestara svako jutro ide na sv misu… ali biti trećar je i otkrivanje samog sebe. Osluškuješ potrebe drugih i čuješ i osjetiš njihove potrebe. Ali tu Gospodin ogoli I dušu pa otkriješ svoje talente… pjevanje, crtanje, pisanje i djeluješ baš na tom polju. Zato pozivamo svoje župljane dođite, vidite i uponajte nas, a tad će te upoznati i vas.
Miri dobro!
