Ovih dana predsjednički kandidati obilaze dijelove Republike Hrvatske od sjevera do juga. Podjednako vole i zalažu se, kako to ističu, za svaki kutak Lijepe Naše, obećavajući prosperitet i blagostanje. Od osam, koliko ih nakon službene objave DIP-a juriša na Pantovčak, četiri su kandidata kojima su korijeni iz Dalmacije i jedan iz susjedne Bosne i Hercegovine. Naša novinarska ekipa obišla je rodna mjesta roditelja predsjedničkih kandidata koji dolaze iz zaleđa Dalmacije i susjedne BiH. Marija Selak Raspudić voli se dičiti kamenim genima i imotskim korijenima. Majka Danica joj je rodom iz Runovića, a otac Ante Zabiokovac rođen u Rašćanima Gornjim u zaseoku Selaci, gdje je živio, da bi se potom preselio u kuću koju mu je otac kupio u Rašćanima Donjim. Podjednako, Marija voli doći u rodno mjesto svoje majke u Runoviće i u Donje Rašćane, gdje je s bakom Darinkom kao dijete provodila ljeta.
– Baka joj je ovdje donedavno živjela. Djed joj je radio u Njemačkoj, tako su vjerojatno i kupili ovu kuću koju smo mi oduvijek zvali kasarna. Zašto, ne bih vam znala reći – govori nam susjeda Marija Pavlinović dodajući kako će sigurno svoj glas dati imenjakinji.
– Bila je za Veliku Gospu, tu su se svi sastali, pekli su janje i zadržali se cijeli dan. Kuća je zatvorena, u njoj nitko ne živi, ali je lijepo da Marija, kad je put nanese ovamo, svrati i ne srami se svojih korijena i ovog biokovskog kamena. Znate, imala je Marija očeva strica svećenika, don Matu Selaka, koji je u onom režimu godinama robijao. On je i školovao njezina oca – govori nam susjeda dok nas vodi do kuće Marijina djeda.
U srcu Imotske krajine u Grubinama zatvorena su vrata na obiteljskoj kući predsjedničkog kandidata Tomislava Jonjića. U ovoj su kući do prije tri godine živjeli njegovi roditelji Dinko i Darinka rođena Ćutuk po majci Artuković rodom iz Vojnića/Klobuka u BiH. Dok nije otišao u diplomaciju sredinom devedesetih prošlog stoljeća i Tomo, kako ga njegovi Grubinjani zovu, živio je s obitelji u očevoj kući. U tom vremenu kod oca, poznatog imotskog odvjetnika, odstažirao je pripravnički i položio pravosudni ispit, a to mu je poslije otvorilo put u odvjetničke vode u Zagrebu. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih bio je iznimno zauzet u širenju nacionalne svijesti i organizaciji Domovinskog rata.
Vodovod za selo
Pamti ga se po aktivnom radu u Matici hrvatskoj, jačanju nacionalne svijesti, plodnom publicističkom djelovanju i radu u diplomaciji. Tomislav je najstarije od petero djece hrvatskih logoraša, političkih uznika. Otac mu je odrobijao “puni iznos”, do u dan, od pet godina na zloglasnom Golom otoku, a majka tri godine Slavonske Požege.
Branka Lozo, imotska nevjesta, nema izravno imotsko korijenje, ali joj je suprug iz poznate obitelji Lozo iz imotskih Poljica. Tri su kandidata iz Imotske krajine, dok im za leđima puše predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac, po ocu i majci Hercegovac. Bit će stoga zanimljivo rezimirati izborne rezultate u Splitsko-dalmatinskoj županiji, utvrdi HDZ-a kojoj gravitira i određeni broj birača iz susjedne BiH, koji zbog dvojnog državljanstva imaju sva prava zaokružiti listić i ubaciti ga u “žaru” na nekom od biračkih mjesta u Republici Hrvatskoj. Kome će biračko tijelo HDZ-a dati svoj glas? Hoće li poslušati stranačke naputke ili će glasati po savjesti, neopterećeni stranačkom iskaznicom, ostaje vidjeti.
Na tromeđi imotskog i vrgoračkog kraja, uz samu granicu sa susjednom Hercegovinom, rodno je mjesto roditelja predsjedničkog kandidata Dragana Primorca koji, uz svoje hercegovačko podrijetlo, voli dodati kako se dijelom osjeća kao fetivi Splićanin. U Veljacima pitamo za put prema Kašču Donjem, u kojem su zaseoci Primorci i Tolji.
– Gore, podno onih brda, nema više nikoga, od kapele skrenite lijevo. Tamo je Bog odavna zatvorio vrata – upućuje nas jedan stariji mještanin koji nakon što smo mu rekli razlog našeg posjeta odmahuje rukom: “Otac mu je bio policajac, odselili su se u Banju Luku, gdje se Dragan rodio. Tamo su živjeli, ali su se onda vratili u Hrvatsku. Otac mu je pokopan na groblju u Kašču Donjem, ali su poslije posmrtne ostatke prenijeli u Split”.
Uz krivudavu cestu na kojoj je više kamenja i trave nego davno presvučenog asfaltnog sloja nigdje kuće. Nakon petnaestak minuta vožnje stare kamene kuće napuštene, nigdje dima iz dimnjaka u prosinačko hladno poslijepodne koji bi nam bio znak da tu netko i živi. Nakon traženja po napuštenim selima u zaseoku Tolji, odakle je Draganova majka, na uskom strmom putu jedini stanovnik u rukama čvrsto drži uzicu na kojoj je vezan veliki tornjak. Muškarac odmahuje rukom dok nam pokazuje rodnu kuću Draganove majke.
– Nitko ovdje ne živi, samo ja, a što ću ti reći. Ja i on, prijatelja dva – pokazuje na svojega četveronožnog ljubimca i dodaje: “Eno tamo dolje je kuća Draganova oca, tu mu živi još samo jedan rođak.
– Ovo je kuća u kojoj se rodio moj stric Marinko, Draganov otac – gostoljubivo nas dočekuje Jozo Primorac, bratić predsjedničkog kandidata i dodaje: “Ma svrati Dragan ponekad kad ide put Mostara, ali se ne zadržava puno, a i što će ovdje”.
Od Joze saznajemo kako je dvije tisuće i neke Dragan svojim zalaganjem kao ministar prosvjete, tijekom mandata Ive Sanadera, pridonio da u Kašću Donjem iz pravca Hrvatske poteče voda iz vodovodnih cijevi.
– Je, tamo gore, na samoj granici s Hrvatskom, bilo nas je tog dana dosta i sveta se misa služila, a Draganova baka po majci otvorila je špinu iz koje je potekla voda – ponosno će Jozo na svojeg prvog rođaka.
Na odlasku iz susjedne Hercegovine uglavnom se svi diče predsjedničkim kandidatom iz susjedstva ne zaboravljajući naglasiti kako Primorac nije zaboravio svoj kraj dok je bio ministar prosvjete u Vladi RH, kad je obilato financijski podupro gradnju mostarskog sveučilišta. Rođak Jozo za kraj će tek iskreno uz poruku: “Rođače, svrati”.
Rado viđen gost
Uz plodno sinjsko polje i opjevanu Cetinu, smjestilo se selo Glavice, u kojemu se rodio otac aktualnog predsjednika Zorana Milanovića, koji na Pantovčak po drugi put gleda s oba oka. Bogat kraj, lijepo uređene obiteljske kuće, od kojih je jedna i obitelji Milanović, u kojoj živi Zoranov prvi rođak Ante, onaj isti kojemu je Zoran došao ravno s Pantovčaka proslaviti 50. rođendan. Vodi nas Ante do obnovljene kamene kuće.
– Evo, ovdje se rodio moj stric Stipe. U ovoj kući Zoran ima dio i može doći kad poželi – s osmijehom na licu će Ante, koji je svakodnevno u kontaktu sa Zoranom kojega, kako govori, “u dušu poznaje”. Na naš komentar kako “u Zoranu ima nešto fajtersko, dalmatinski dišpetno”, Anti, koji nije bio spreman stati pred fotoaparat, razgali se osmijeh na licu.
– Ne srami se on svojih dalmatinskih gena. Kad je god u ovim krajevima, obavezno dođe u svoje Glavice. Voli zapjevati i na kominu iz bukare nazdraviti – kaže nam Ante. Saznajemo kako je Zoran još kao dijete u sinjskom kraju boravio svake godine tijekom ljetnih praznika i tijekom godine kad god je to mogao.
– Volio je jahati konje i bos trčati sinjskim poljem. Eto, to vam je Zoran, bez obzira na to što netko mislio kako je on dijete sa zagrebačkog asfalta, on nikad nije zaboravio svoje dalmatinske, one vlaške korijene kojih se, vjerujte, ne srami – za kraj će Ante, koji se i ovih dana nada posjetu aktualnog predsjednika.
– Ne smijem vam ja puno govoriti, znate, ja sam onako otvoren, ali i kritičan. Zna to Zoran, to je ono nešto u nama – uz pozdrav će Ante, kojega očito uz Zorana veže ne samo to što su rođaci, nego i veliko uzajamno povjerenje i odanost.
Sinju i sinjskoj krajini odan je i Miro Bulj, aktualni sinjski gradonačelnik, Mostov saborski zastupnik i kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. “Čovjek iz naroda”, kako za sebe govori, rodom je iz Suhaća, gdje prebiva sa svojom obitelji u rodnoj kući koju je naslijedio od oca. Pred kućom bezbrižno pase susjedov konj, simbol ponosne Cetinjske krajine. Hoće li “u sridu” pogoditi Bulj ili će biti “u ništa” – ostaje vidjeti.
– Kad svaki od njih, koliko ih ima, ‘odškrine’ komadić, bit će zanimljivo pratiti tko će do predsjedničkih dvora. Dva su iz Cetinske krajine, ali tu je puno i onih koji će po stranačkoj liniji, kao vojnici, glasati za svojega kandidata. Teško je stoga reći tko će povući deblji kraj – u prolazu zainteresirano komentira postariji stanovnik Suhaća koji će, kako kaže, izići na izbore i obaviti svoju građansku dužnost.
