Pobjedom u Trebinju “Skauti” se plasirali u četvrtfinale Kup-a. Izvor: izvidjac.com.

skauti
27.01.2019 Društvo

KUP BiH, sezona 2018/2019 – uzvratna utakmica 1/8 finala

Trebinje, 26.01.2019. u 17:00 sati.

 

RK Leotar – RK Izviđač 23:24 (12:12)

 

Trebinje, sportska dvorana “Miloš Mrdić”, gledatelja 300.
Suci: Džemal Čedić (Sarajevo) i Dino Đerzić (Ilidža)
Nadzornik: Milenko Turudić (Mostar)

 

RK Leotar: Savović, Draganić, A. Milićević 9/4, Parežanin, Tasovac, Spaić, Ninković, Radović, Srdanović 5, Jovanović 1, Ratković, Petković, Uljarević 2, Janković 3, Glendža, Ražnatović 3.
Trener: Dragan Tavrić.

 

RK Izviđač: I Anđelić,Kvesić, Miličević 6/4, Alilović, Kos 2, M. Mišetić, Čutura 6, Vukšić 1, Primorac, Vukić, Maretić 3, Kaluđerović 6, Mandić, Lovrić, G. Mišetić.
Trener: Mario Bjeliš.

 

Isključenja: Leotar 8 minuta, Izviđač 8 minuta.
Sedmerci: Leotar 4/4, Izviđač 4/4.

Rukometaši Izviđača, u uzvratnoj utakmici osmine finala Kupa BiH u rukometu, pobijedili su u Sportskoj dvorani “Miloš Mrdić” u Trebinju momčad Leotara rezultatom 24:23 (12:12) i plasirali se u četvrtfinale najmasovnijeg rukometnog natjecanja.

 

Preko 300 gledatelja okupilo se večeras u sportskoj dvorani u Trebinju i tijekom svih 60 minuta bodrilo svoju momčad, koja je dobro otvorila susret i u 10. minuti stigla do četiri pogotka prednosti (6:2). „Skauti“ nisu gubili glavu, uhvatili su ritam i postupno su „topili“ prednost domaćina, koja je u 22. minutu iznosila samo jedan pogodak (8:7). Domaći, ponovno, u 27. minuti stižu do osjetnije prednost od tri pogotka (12:9), ali golovima Kaluđerovića, Čuture i Miličevića rukometaši Izviđača uspijevaju otići na odmor s rezultatom 12:12.

 

Početkom drugog poluvremena domaći rukometaši ponovno stižu do prednosti. Prednost od jednog do dva pogotka, održavaju sve do 47. minute. Od 47. do 56. serijom 4:0 Izviđač pravi preokret i stiže, kako se na kraju pokazalo, do odlučujuće prednosti (22:20). Do kraja domaći postižu tri, a Izviđač dva pogotka za konačnih 23:24 i plasman „Skauta“ u sljedeću „rundu“ Kup-a BiH u rukometu.

 

Napomenimo da u ovoj utakmici Izviđač je bio bez pomoći Vedrana Delića koji nije nastupio iz zdravstvenih razloga, ali svoje prve minute, nakon duge stanke, na parketu trebinjske dvorane odigrao je Marko Vukić.

 

Vasilije Kaluđerović, Josip Čutura i Ivan Miličević bili su najefikasniji u redovima „Skauta“ sa po šest pogodaka.
U redovima domaćina najviše pogodaka postigao je Aleksandar Milićević 9,dok je Marko Srdanović pogodio pet puta, a vratar Luka Radović je skupio 12 obrana.

 

Ana Bubalo
Što je Isus rekao u svojoj prvoj propovijedi u rodnom NazaretuEvo što sadrži 7 točaka Deklaracije HNS-a BiH
Comments: 1
  1. hercegbosna
    27.01.2019 at 10:58

    ‘Što bi se dogodilo da smo, 1991.g., poput Rajka Grlića, pobjegli iz Hrvatske? Početkom devedesetih godina, kad je krenula srbijanska i ina agresija, relativno mnogi su ostali na branku Domovine i bili spremni dati život za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Međutim, neki su iskoristili to razdoblje i naprosto pobjegli u – inozemstvo. Jedan od takvih bio je i filmski redatelj i scenarist Rajko Grlić, inače danas, iznimno cijenjeni, poglavito među takvima kakav je i sam. U razgovoru za srpske Novosti (petak, 21.12. 2018.g.), a na pitanje, je li mu možda danas žao, što je u to vrijeme otišao iz Hrvatske, uz ostalo je odgovorio: -„Nije mi žao, dapače, moja supruga tvrdi da moramo biti zahvalni Tuđmanu. Da nije bilo njega, možda nikada ne bismo otišli, smucali se po svijetu, svašta vidjeli i doživjeli. S te strane mi smo ratni profiteri….“. Ne, niste gospodine Grlić ratni profiter. To je nešto posve drugo. Vi ste ratni dezerter ili izdajica hrvatskog naroda! Naime, oni koji su ostali, branili i stvorili državu pod zapovjedništvom dr. Franje Tuđmana mogu se također nazvati „profiterima“, jer su i za vas i takve krvlju stvorili državu, u koju ste se nema tome dugo vratili, kao da ste „Napoleon“, a ne najobičniji „umjetnički ološ“, koji nam nakon svega još i dijeli lekcije. Sramite se, ako srama imate! A kad su ga pitali o „slučaju Hrvatskog audiovizualnog centra“, odnosno o braniteljskim udrugama koje su protestirale protiv njegova rada, rekao je da su Hribara, a time i HAVC, srušili „oni koji su bili ustaše“, ali nisu imali „petlje to i javno priznati!“ Ovaj jadni redatelj za svoj posljednji film, za kojeg su neki rekli i da je „komunističko smeće“ istaknuo je: – „Da, dobro su rekli da je to antihrvatski nastrojen film. I dobro da je tako. Bilo bi strašno da nije!“ Grlić se čudom čudi da u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata nitko nije primijetio da su on i Lordan Zafranović nestali iz kinematografije te da dok je on „lutao svijetom“, dok se u Hrvatskoj ginulo, njegovih filmova (zamislite!) nije bilo ni na televiziji ni u kinima! To je stvarno veliki propust. Naime, kako se uopće moglo dogoditi da se u vrijeme kad se stvarala hrvatska država nisu prikazivali filmska ostvarenja onih koji su poput njega pobjegli, odnosno dezertirali? Stoga, pitanje svih pitanja glasi: Što bi se dogodilo s Hrvatima i Hrvatskom da su svi 1991.g., zbog Franje Tuđmana (ali i samim time i hrvatskih branitelja!), poput Rajka Grlića, pobjegli iz svoje, jedine hrvatske Domovine?’ (mladen pavković, hrsvijet.net, 22.12. 2018.g.). ‘Hoćemo spomenik žrtvama srpske agresije, i to u – Beogradu! U Vukovaru, Srbi, koji su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, naprosto razorili ovaj grad, a nevine civile pobili ili odveli u koncentracijske logore diljem Srbije, traže da se baš u Vukovaru podigne spomenik civilnim srpskim žrtvama u ratu! Zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković (DSS) javno je pročitao i popis s imenima 42 „ubijenih i nestalih vukovarskih Srba u lipnju, srpnju i kolovozu 1991.g.“ To bi isto tako bilo da su Nijemci nakon II. svjetskog rata tražili da se recimo u Berlinu podigne spomenik nevinim njemačkim civilnim žrtvama rata ili pak da su četnici od Josipa Broza Tita tražili da se u Beogradu podigne takav ili sličan spomenik nevinim članovima njihovih obitelji! Milaković maše s popisom od 42 navodno ubijenih, a zaboravlja sva zla koja su činili Srbi Hrvatima ne samo za vrijeme rata u ovom gradu, već i godinama nakon okupacije. Bolje bi bilo da je objavio popis masovnih grobnica, odnosno mjesta gdje su pokopali Hrvate, a koja se još uvijek traže. Ako Srbi ne znaju gdje su, onda vjerujte da ne zna nitko! No, ovih smo dana uputili predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću zamolbu da se usred Beograda, najbolje na Terazijama, gdje se 1991.g. okupilo na tisuće Srba koji su bacali cvijeće na tenkove koji su odlazili put hrvatskog grada Vukovara, s ciljem njegova uništavanja, podigne spomenik svim nevino stradalim Hrvatima u Domovinskome ratu! Njih nažalost ima daleko više od broja s kojim se „hvali“ zamjenik vukovarskog gradonačelnika. Milaković je očito zaboravio da se rat nije vodio u Srbiji, niti da su Hrvati privodili srpske civile iz Srbije u hrvatske logore, odnosno da u vrijeme agresije čak ni jedna granata nije pala na glavni grad ove nama susjedne (okupatorske) države! Hoće li Srbi dozvoliti da i Hrvati u Vojvodini podignu spomenik hrvatskim civilnim žrtvama u Domovinskome ratu? To što traže Srbi u Vukovaru nije ništa drugo nego teška provokacija, iz političke kuhinje Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića! Da kojim slučajem nakon Domovinskog rata nije obnovljen Vukovar, a poglavito tamošnja ratna bolnica, bio bi to „najljepši“ spomenik, kojem bi se „divio cijeli svijet“, stradalim srpskim vojnicima i civilima, odnosno srpskim četnicima koji u ovom gradu nisu ostavili čitavu ni jednu hrvatsku kuću!’ (mladen pavković, hrsvijet.net, 20.12. 2018.g.).

27.01.2019 Društvo