Ovih dana predstavljeno je idejno rješenje obnove pravoslavnog hrama u Ljubuškom. Ova crkva pod Jurjevicom sagrađena je 1865. godine na lokalitetu Drini i posvećena sv. Arhangelu Mihailu. Sagrađena na barovitu i podvodnu terenu, slabih temelja te se nedugo po gradnji raspukla. Porušena je do temelja u ratnom vrtlogu 1992 godine .Iz nje su 2003. izvađene moći i prenesene u manastir Žitomislić. Projekt obnove podržali su nedavno premijer Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić, kao i Grad Ljubuški koji od prvih akcija čišćenja ruševina financijski podržava ovaj projekt kojeg vodi mladi svećenik srpske pravoslavne općine Čapljina Marko Gojačić.
Srpska pravoslavna crkvena općina u Čapljini poziva sve zainteresirane da se uključe u obnovu hrama Svetog arhangela Mihaila u Ljubuškom. U prethodnom periodu završeno je čišćenje ruševina hrama, te će se u narednim danima krenuti u obnovu i čišćenje pristupnog puta koji vodi do hrama. Svi koji žele pomoći da se ova svetinja ponovo sagradi pod Kosačinim gradom, mogu da se obrate nadležnom svećeniku na broj telefona 065/923-990. – stoji u pozivu.
Sredstva za obnovu mogu se uplatiti na žiro račun Unicredit banke broj 3381102246138904, sa svrhom uplate: za obnovu hrama u Ljubuškom.
O pravoslavnoj crkvi u Ljubuškom opširnije možete pročitati u tekstu dr. Halida Hadikovića na portalu ljubusaci.com.
Gradnja parohijske crkve počela je 15. kolovoza 1861. godine. Najveći prilog donio je iz Rusije svećenik Prokopije Čokorilo – dar od 525 srebrenih ruskih rubalja. Ostale priloge dali su Mostarci i Ljubušaci. Risto Semiz, jedan od najbogatijih Ljubušaka tog vremena, poklonio je zemljište za gradnju. Crkva se gradila sve do 20. srpnja 1865. godine kada je dovršena i posvećena sv. Arhangelu Mihailu.
„Kad je zidana, učinjena je velika pogreška tijem što je što je crkva ozidana bez sigurnog temelja. Pošto se nije moglo doći do sigurnih i čvrstih jaruga, u temelj su metnute drvene grede na kojima je zid podignut. Zbog nesigurnog temelja raspukla je crkva i poslije tog nije se nikad mogao utvrditi krov, da ne kaplje, zato je crkva uvijek vlažna i mokra .“ – piše 1906. tadašnji paroh Paroh Risto Terzić.
U toku 1890. godine, uz pripomoć zemaljske vlade, crkveni zidovi su ojačani željeznim šipkama, ali to je malo pomoglo. Tada je paroh Jovan Grgurević predlagao da se crkva sruši i izgradi nova, jer stalne popravke samo odlažu njeno spontano rušenje. Paroh je u više navrata tražio da se teške kamene ploče na krovu zamjene ciglom ili limom, ali je i taj prijedlog ostao bez uspjeha . Kad su grede u temelju sagnjile, crkva je oko 20 cm potonula u zemlju i svuda raspukla .
Uz crkvu za vrijeme Austro-ugarske vladavine djelovala i srpska škola. Mjesni paroh je iznio nekoliko podataka o parohiji ljubuškoj i djeci u srpskoj osnovnoj školi za 1913. godinu :
-domova 47, duša 196, rođenih 4, umrlih 7, vjenčanih 3 ;
-učenika 14, prvi razred 4, drugi 3, treći 4 i četvrti 3 ;
-ukupan broj učenika :1898 godine-36, 1900-30, 1906-23 učenika.
