U nedjelju, 21. lipnja 2020., u samostanu na Humcu, okrijepljen sv. sakramentima, blago u Gospodinu preminuo je njegov sluga svećenik i naš brat fra Ljubo Krasić u 83. godini života, 64. godini redovništva i 56. godini svećeništva.
Sv. misa zadušnica slavila se na groblju Podadvor u Čitluku, u ponedjeljak 22. lipnja 2020. u 17,00 sati. Misno slavlje predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko. Koncelebrirali su generalni vikar don Željko Majić, župnik fra Miro Šego, gvardijan s Humca fra Dario Dodig, fra Ljubin brat fra Petar Krasić i još tridesetak svećenika. Homiliju je izrekao provincijal fra Miljenko. Svoju sućut na kraju izrekao je župnik fra Miro. Fra Petar Krasić zahvalio je svima i izrekao bratu fra Ljubi oproštaj i zahvalu. Sprovodne obrede i ukop na groblju Podadvor predvodio je provincijal fra Miljenko.
Fra Ljubo je rođen 18. ožujka 1938. u Mostaru. Osnovnu školu pohađao je u Čitluku, a srednju školu u Splitu i Visokom od 1949. do 1958.
Filozofsko-teološki studij pohađao je od 1958. do 1966. u Visokom, na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i u Zagrebu.
Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1956. godine u Kraljevoj Sutjesci, a doživotne zavjete položio 12. srpnja 1962. na Humcu.
Za svećenika je zaređen 2. kolovoza 1964. u Širokome Brijegu.
Svećeničku službu započeo je kao župni vikar u Širokome Brijegu od 1965. do 1966. Nakon te službe postaje misionar i osnivatelj HKM Žurich. U Švicarskoj djeluje od 1967. do 1971. Pri završetku službe u Švicarskoj postaje misionar u kustodiji gdje ostaje do 2016. U kustodiji djeluje kao župnik, župni vikar, ravnatelj Hrvatskog društveno-kulturnog centra u Norvalu, voditelj Hrvatskih franjevačkih izdanja i Hrvatskog etničkog instituta u Chicagu. Vraća se u provinciju 2016. godine i živi u samostanu na Humcu do svoje smrti.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine.
Fra Ljubo Krasić žrtvovao se da hrvatski narod sačuva identitet
Umro je fra Ljubo Krasić. Pokopan je na groblju Podadvor u Čitluku. Fra Ljubo je rođen 18. ožujka 1938. u Čitluku u Hercegovini. Franjevačku gimnaziju pohađao je u Splitu i Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu i Zagrebu te studij moralne teologije i sociologije na učilištu Alphonsianum pro Deo u Rimu (1971. – 1974.). Napisao je znanstvenu studiju: KLEINE AUSLAENDER. Die Schulung der Kinder verschiedener Nationalitäten aus Jugoslawien in den europäischen Ländern. U Franjevački red stupio je godine 1957. u Kraljevoj Sutjesci u Bosni.
Oduzeli mu putovnicu
Za svećenika je zaređen 2. kolovoza 1964. u Širokom Brijegu. Mladu sv. misu slavi 10. kolovoza 1964. u Čitluku. Nakon ređenja godinu dana proveo je u župi u Širokom Brijegu. Onda je otišao u Švicarsku, tu organizirao Hrvatske katoličke misije i ostao četiri godine (1967. – 1971.). U SAD dolazi 1974. godine. Iste godine imenovan je pomoćnim župnikom u župi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. Sljedeće, 1975. fra Ljubo je imenovan direktorom Hrvatskog etničkog instituta. U prigodi dolaska na ukop pokojnom ocu Peri 1976. godine tajna jugoslavenska služba oduzima mu putovnicu te je u Mostaru gotovo godinu dana pastoralno djelatan u radu sa studentima. Od 1977. do 1980. pomaže na župi sv. Jeronima u Chicagu. Sljedećih sedam godina (1980. – 1987.) fra Ljubo je proveo kao župnik župe sv. Marka u Sudburyju. Tu je sa župljanima kupio i preuredio crkvu sa župnom kućom i dvoranom. Nakon Sudburyja je imenovan upraviteljem Hrvatskog centra u Norvalu (1987. – 1995.). Od godine 1995. urednik je Hrvatskog kalendara. Fra Ljubo je koautor trideset i dvije knjige u pedeset izdanja hrvatskog jezika, kulture i povijesti za hrvatske škole u Americi, Kanadi i Australiji. Svaka knjiga sadrži četverojezični rječnik za djecu: hrvatski-engleski-njemački-francuski. Posebice su vrijedna fra Ljubina izdanja Hrvatskog kalendara 1997. do 2005. godine, u kojima su obrađene hrvatske župe u Americi i Kanadi. Fra Ljubo je i jedan od suosnivača HIŠAK-a (Hrvatske izvandomovinske škole Amerike i Kanade) i IRAL-a, ZIRAL-a (Zajednica izdanja ranjeni labud).
U Ziralu je, osnovanom 1970. godine u Rimu, bio i prvi tajnik pod kodnim imenom Romano Forte. Jugoslavenska tajna služba, UDBA, na vijest o osnutku Zajednice izdanja ranjeni labud na svom sastanku zaključila je: “Treba sve učiniti da beštija čim prije crkne”! Stoga je razumljiv i opravdan bio strah i strepnja putovanja u Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu jer te tajna policija Jugoslavije mogla zatvoriti i poslati u jedan od mnogih svojih kazamata.
Fra Ljubo je volio Hercegovinu. Volio je Hercegovačku franjevačku provinciju, volio je svoj hrvatski narod i svoju Hrvatsku. Sve je činio da njegova domovina bude utemeljena i narodno priznata. Osobito je imao istančan osjećaj za hrvatski narod u iseljeništvu, i tu se žrtvovao dan i noć da mu sačuva identitet, ali i da se Hrvati užive u ambijent naroda i zemlje gdje su zarađivali svoj iseljenički kruh.
Posljednje godine na Humcu
Naporan je život franjevca misionara. Taj poziv uzme te cijelog i bez ostatka. To se danima, mjesecima, godinama, desetljećima događalo i fra Ljubi. Tek posve iscrpljen vratio se u svoju Hercegovinu. Godine 2014. u Masnoj Luci, kod svoga starijega brata fra Petra Krasića, slavio je svoju zlatnu svetu misu. Svoje je zadnje godine proveo u samostanu sv. Ante na Humcu. Svi su se napori sručili poput ogromnog tereta na njegovu dušu. S osmijehom je primio i te zadnje životne napore družeći se s novacima i braćom u samostanu.
