Žene su u Hrvatskoj brojčano jače, više ih je (51,7 posto) od muškaraca (48,3 posto), dugovječnije su, ima ih više među visokoobrazovanim kadrom, čak i u “top” kvalifikacijama poput doktora/ca znanosti. Dijametralno je suprotna situacija kada je riječ o rukovodećim pozicijama – na primjer, od današnjih 14 javnih i privatnih sveučilišta samo jedno (Rijeka) ima na čelu ženu, rektoricu.
Nije ni novost da žene u Hrvatskoj još uvijek u prosjeku na istim poslovima zarađuju manje od muškaraca ili da u politici dominira čvrsta, muška ruka, počevši od saborskih zastupnika do najviših pozicija vlasti.
Ali, jeste li znali da je još sredinom prošlog stoljeća (1953. godine) više od petine žena (22,4 posto) bilo – nepismeno? Broj nepismenih muškaraca tada je bio manji od deset posto (9,3 posto). Još šezdesetih godina 20. stoljeća tek trećina studenata na našim visokim učilištima bile su žene (31,8 posto), da bi se do 2022. godine njihov udio udvostručio (na oko 61 posto). Od tada do danas došli smo i do toga da je od prošlogodišnjih 806 novih doktora čak 56,3 posto žena, a do prije pedesetak godina njihov je udio bio 26,2 posto.
Što mislite, koliko se bračnih parova razvodilo sredinom prošlog stoljeća? Ili, u kojoj je vladi od hrvatskog osamostaljenja do danas bilo najmanje žena?
Na ta i druga zanimljiva pitanja odgovor je ovih dana dao Državni zavod za statistiku (DZS) koji je objavio publikaciju „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2024.“, s nizom statističkih podataka unazad 70-ak godina koji govore o trendovima vezanima za oba spola – od demografske slike do obrazovnog kartona, zdravstvenih i mirovinskih pokazatelja, zaposlenja i plaća do pozicija u političkom životu nakon osamostaljenja države.
SVE MANJE MLADIH
To je s jedne strane kratka povijest napredovanja i afirmacije pozicije žena u društvu, ali ujedno, nažalost, realna slika koja govori u prilog dominantnom starenju stanovništva i strašnoj demografskoj devastaciji. Doduše, nije sve to zavijeno u potpuno crnilo, jer brojke ipak pokazuju da se danas znatno duže živi i da je očekivani životni vijek u vrijeme rođenja prilično duži nego je bio još sredinom prošlog stoljeća.
Ipak, danas gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je 1953. godine u Hrvatskoj koeficijent starosti, odnosno postotni udio osoba starih 60 i više godina u ukupnom stanovništvu, iznosio tek deset posto (žena 11,6 posto a muškaraca 8,8 posto), da bi se ta brojka do danas utrostručila – 2021. godine udio osoba od 60 i više godina u ukupnom stanovništvu iznosi oko 30 posto (žena oko 33 posto, muškaraca 26,7 posto).
Djevojčice u dobi od 0 do 14 godina sredinom 20. stoljeća u ukupnom su ženskom stanovništvu imale udio viši od četvrtine (25,3 posto), ali taj se udio do danas prepolovio (2022. godine bilo ih je samo 13,5 posto). Isti pad zabilježen je i u dječaka te dobi, s 29 na 15,2 posto. Mlado stanovništvo za današnju je Hrvatsku pusti san – 1953. godine prosječna je dob ukupnog ženskog stanovništva u nas iznosila 31,9 godina, a muškaraca 29,3 godine. Sedamdesetak godina kasnije (2022. godine) Hrvatska, koja i prema UN-ovim statistikama ima jedno od najstarijih stanovništva na svijetu, bilježi prosječnu dob ženske populacije od čak 46 godina, a muškaraca 42,6 godina.
Očekivano trajanje života pri rođenju također se znatno povećalo – polovicom 20. stoljeća očekivalo se da će žene u prosjeku živjeti 63,2 godine a muškarci neće doživjeti ni 60.-u (59,1). Ta su se očekivanja do danas bitno podigla – žene rođene 2022. godine u prosjeku će doživjeti 80,7 godina života, muškarci opet kraće – 74,6 godina.
RAZVODILE SE I NAŠE BAKE
I dok se danas godišnje rodi više muške nego ženske djece (broj muškaraca na 100 žena u dobi od 0 do 9 godina je 105,9), nakon pedesete godine života žene preuzimaju primat: na primjer, u dobi 80+ na stotinu žena dolazi tek 51 osoba muškog spola. Zanimljivo je i da su prije dvije godine od oko osam tisuća (7940) osoba koje su umrle u dobi iznad 90 godina čak 72 posto bile – žene.
Sredinom prošlog stoljeća (1950. godine) rodilo se 95.174 djece, a prirodni prirast iznosio je danas nezamislivih 49 tisuća – toliko je više beba rođeno u odnosu na broj umrlih i toliko smo stanovnika bili u plusu samo na temelju nataliteta. Demografski minusi koji su se u Hrvatskoj zaredali osobito nakon 2000.-e godine sve su dublji: prošle godine, podsjetimo, u Hrvatskoj je rođeno nikad manje djece (32.170), a umrlo je 51.275, čime smo samo na temelju negativnog prirodnog prirasta ostali bez 19.105 stanovnika.
Brojnije, u prosjeku mlađe, stanovništvo sredinom prošlog stoljeća češće se ženilo i udavalo, a manje razvodilo. Tako je 1950. godine sklopljeno gotovo 38 tisuća brakova ili 9,9 na 1000 stanovnika. U 2022. godini broj vjenčanja pao je na skromnih 18.074 (lani još i manje, jedva iznad 17 tisuća), odnosno 4,7 (lani 4,5) na 1000 stanovnika. Ali, razvodili su se i naše bake i djedovi. Broj razvrgnutih brakova 1950. godine iznosio je 3137 ili 83 na 1000 sklopljenih bračnih saveza. U naše doba stvari su se, naravno, bitno promijenile: broj razvoda 2022. godine popeo se na 4808, ili čak 266 na 1000 sklopljenih brakova.
Prosječna starost mladenaca pri sklapanju prvog braka sredinom prošlog stoljeća bila je 21,6 godina za žene te 25,5 za muškarce, a danas 29,3 godine za žene i 31,7 godina za muškarce. Kasnije stupanje u brakove uglavnom nosi i odgodu rađanja, pa je tako danas prosječna starost majke pri prvom porodu 29,5 godina, a tada je bila 23,5 godina.
Ima u ovim podacima još niz zanimljivosti, ali zaključak je, kako god ga iščitavali, opet nalik onome s početka teksta.
