Predstavljanje knjige “Škripari Hrvatski pokret otpora u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.” održat će se u srijedu, 8. travnja 2026. u Hrvatskom državnom arhivu, Trg Marka Marulića 21, Zagreb, s početkom u 18 sati.
O knjizi će govoriti: prof. dr. sc. Miroslav Akmadža, dr. sc. Davor Marijan, prof. dr. sc. Mladen Ančić i prof. dr. sc. Ivo Lučić
Razgovor o knjizi moderirati će: dr. sc. Josip Mihaljević
Nakon puna dva desetljeća teške borbe za ljudska i nacionalna prava, prepune žrtava i poniženja, pojavila se nada u obliku nacionalne države, obećanje slobode i ispunjenje kolektivnih snova. Omražena Kraljevina Jugoslavija je propala, proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. Jedva pismeni ili potpuno nepismeni mladići iz siromašnih i zapuštenih jugoslavenskih pokrajina Hercegovine i Bosne dobili su pozive u vojsku. Ne više u jugoslavensku, odnosno srpsku, kako su je doživljavali i kakva je bila, nego u svoju hrvatsku vojsku. Za razliku od onih koji su ih unovačili i vodili, oni nisu ništa znali o velikim idejama, o svjetskoj, pa ni o lokalnoj politici. Ništa im nisu značili pojmovi kao što su „fašizam”, „nacionalsocijalizam”, „komunizam” ili „socijalizam”. Dobili su obećanja o slobodi, dostojanstvu i budućnosti. Dobili su nove čizme, odjeću, redovitu hranu i oružje. S kratkom obukom ili bez nje, s manje ili više čvrstim moralnim načelima, poslani su u rat. Bili su uglavnom „topovsko meso“ u brutalnom srazu dvaju režima s totalitarnim ambicijama. Poslije četiri godine rata,u kojem su im saveznici često bili najljući neprijatelji, mnogi su izginuli diljem svoje države, a neki su ostavili kosti i na istočnoj fronti u beskraju Rusije i Ukrajine. Veći dio njih, posebno onih malo starijih, gledao je kako ostati u oružništvu ili u nekoj od milicija, odnosno kako ostati blizu svojih kuća i obitelji.
