U subotu, 28. ožujka 2026. godine, u Franjevačkom samostanu u Tomislavgradu, okrijepljen sv. sakramentima, blago je u Gospodinu preminuo njegov sluga, svećenik i brat svih franjevaca, fra Ante Ivanković u 88. godini života, 69. godini redovništva i 61. godini svećeništva.
Tijelo pokojnog fra Ante bit će izloženo u samostanskoj crkvi u Tomislavgradu u ponedjeljak, 30. ožujka 2026., od 8:00 sati, a sv. misa zadušnica slavit će se u 14:00 sati. Nakon sv. mise sprovodni obredi i ukop bit će na groblju Karaula u Tomislavgradu.
Fra Ante Ivanković rođen je 12. studenoga 1938. u Tubolji, župa Tomislavgrad, od oca Franje i majke Janje, rođ. Glavaš. Kršten je 13. studenoga 1938. u Tomislavgradu.
Osnovnu školu pohađao je u Stipanićima od 1946. do 1950., nakon čega ulazi u Franjevačko sjemenište te obrazovanje nastavlja u Visokom (1950.–1955.), zatim u Splitu (1955.–1956.) te ponovno u Visokom (1956.–1957. i 1958.–1959.). Filozofsko-teološki studij započeo je u Visokom (1959.–1963.), nastavio u Sarajevu (1963.–1965.), a dovršio u Ljubljani (1965.–1967.), gdje je diplomirao.
U franjevački habit obukao je 14. srpnja 1957. u Kraljevoj Sutjesci, čime je započeo godinu novicijata koju je proveo u Visokom (1958.–1959.). Svečane, doživotne zavjete položio je 15. srpnja 1963. na Humcu.
Za svećenika je zaređen 2. svibnja 1965. u Sarajevu po rukama nadbiskupa Marka Alaupovića, koji mu je prethodno podijelio i subđakonat (13. ožujka 1965.) i đakonat (4. travnja 1965.).
Nakon mlade mise pastoralnu službu započeo je kao duhovni pomoćnik u Bukovici (1965.–1966.), potom na Humcu (1966.–1967.), zatim u Čapljini (1967.), Tomislavgradu (1967.–1969.) i na Širokom Brijegu (1969.–1970.).Vijesti Široki Brijeg
Godine 1970. započeo je misionarsko djelovanje u Kongu, gdje je boravio tri godine. Po povratku u domovini djeluje kao samostanski vikar i duhovni pomoćnik u Tomislavgradu (1973.–1977.), potom kao župnik u Roškom Polju (1977.–1984.). U tom razdoblju vodio je gradnju nove crkve u Roškom Polju.
Godine 1984. kratko djeluje u Čitluku, a 1985. preuzima službu gvardijana i župnika u Tomislavgradu (1985.–1988.). Nakon toga bio je župnik u Rasnu (1988.–1989.), a potom provincijski ekonom i duhovni pomoćnik u Mostaru (1989.–1993.). U tom razdoblju obnašao je i službu definitora Provincije.Zdravstveni pregledi
Tijekom 1990-ih pastoralno djeluje kao duhovni pomoćnik na Čerinu (1993.–1995.) i u Seonici (1995.–1997.), nakon čega se ponovno vraća u Tomislavgrad, gdje ostaje aktivan u različitim službama: kao duhovni pomoćnik, samostanski vikar (2004.–2005.) i ekonom samostana (2005.–2007.).
Posljednje godine života proveo je u samostanu u Tomislavgradu kao član samostanskog bratstva, ostajući povezan s braćom i vjernicima kojima je služio i za koje je nesebično uložio brojne darove i talente povjerene mu od Gospodin kroz desetljeća svoga redovničkog i svećeničkog života.
Duvanjski puk pamtim će ovoga marljivog i poniznog svećenika. Često se u narodu moglo čuti da je fra Ante, više nego bilo koji drugi svećenik, svoje redovništvo i pripadnost franjevačkom redu pokazivao svojim skromnim, samozatajnim životom i marljivim radom. To su vidjeli i prepoznali i ostali fratri, što potvrđuju i riječi tadašnjeg provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenka Šteke, koje je izrekao prigodom fra Antine zlatne mise, 26. srpnja 2015. godine. U zahvali fra Anti za sve što je učinio kao redovnik i svećenik na njivi Gospodnjoj, fra Miljenko je istaknuo:
– Samozatajni i zapamćeni pastoralni djelatnik i kateheta; savjesni i pedantni ekonom Provincije te vrijedni i marljivi graditelj u svim mjestima-župama gdje je djelovao, tko bi se mogao prisjeti i nabrojiti što je naš fra Ante sve učinio kroz ovih pedeset godina, jer je toliko toga bilo! Bespoštedno je i obilno koristio sve svoje brojne darove i talente koje mu je Gospodin povjerio, ali nikada na neku svoju osobnu promidžbu nego uvijek samozatajno i na sve veću slavu Božju i za dobrobit svoje Crkve i svoga hrvatskoga naroda kome je, svjedoci smo, vjerno služio u sve dane života svoga.
