U 91. godini života preminuo je ugledni hercegovački povjesničar i arhivist dr. sc. Marijan Sivrić iz Međugorja, dugogodišnji istraživač povijesti Hercegovine i umirovljeni arhivist Državnog arhiva u Dubrovniku. Poseban trag ostavio je u povijesti Ljubuškog, otkrivši dokument iz 1435. godine koji predstavlja najstariji dosad poznati pisani spomen grada.
Marijan Sivrić preminuo je iznenada u subotu, 31. listopada 2026. godine. Rođen je 4. kolovoza 1936. u Međugorju, gdje je završio osnovnu školu. Nižu gimnaziju pohađao je u Ljubuškom, a višu u Mostaru. Studij povijesti završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, dok je na Filozofskom fakultetu u Zadru magistrirao iz područja pomoćnih povijesnih znanosti te doktorirao iz povijesne demografije.
Otkrio dokument koji je pomaknuo povijest Ljubuškog u 1435. godinu
Za Ljubuški je posebno značajno Sivrićevo istraživanje građe Državnog arhiva u Dubrovniku, gdje je pronašao dokument datiran 15. veljače 1435. godine, u kojem se spominju franjevci u Ljubuškom.
Ranije se najstarijim poznatim spomenom Ljubuškog smatrao dokument od 21. veljače 1444. godine, kada Gojslav Orlović daruje neimenovanu ljubušku crkvu. Upravo je taj datum od 1995. godine obilježavan kao Dan općine Ljubuški.
Naknadno je otkriven zapis od 20. veljače 1438. godine, kojim Dubrovačka Republika daruje franjevcima u Ljubuškom veliki modij soli, odnosno približno 62,5 kilograma.
Sivrić je potom u članku o franjevcima u Humskoj zemlji objavio još stariji zapis iz zaključaka Maloga vijeća Dubrovačke Republike, u kojem stoji:
„P(ro) fr(atr)ib(us) de Gliubussa p(ondus) salis. Captu(m) fuit: q(uod) officiales gabelle Narenti dare dono facere debeant in Narente fr(atr)ib(us) de Gliubussa modiu(m) unu(m) salis ad m(en)sura(m) grossa(m).“
U prijevodu, riječ je o odluci dubrovačkih vlasti da službenici carinarnice u Drivima, na Neretvi, daruju franjevcima u Ljubuškom jedan veliki modij soli.
Ovaj zapis potvrđuje postojanje franjevačke zajednice u Ljubuškom već u prvoj polovici 15. stoljeća. U tadašnjim dubrovačkim dokumentima ime Ljubuškog zapisivano je kao Gliubussa ili Liubussa, odnosno Ljubuša.
Prema povijesnim tumačenjima, na prostoru današnje Crkvine, gdje se nalazi crkva svete Kate, nekada su se nalazili franjevački samostan i crkva, dok se iznad naselja, na brdu Buturovici, nalazila utvrda, današnja tvrđava hercega Stjepana.
Od ravnatelja muzeja u Trebinju do dubrovačkog arhivista
Sivrić je profesionalnu karijeru započeo kao gimnazijski profesor, a od 1966. godine djelovao je kao kustos i ravnatelj Zavičajnog muzeja u Trebinju.
Ondje je pokrenuo časopis Tribunia, posvećen povijesti, arheologiji, etnologiji, umjetnosti i kulturi, te uredio njegovih prvih devet brojeva. Sudjelovao je u pripremi brojnih stalnih i povremenih muzejskih postava, stekao stručno zvanje muzejskog savjetnika te dobio Povelju zajednice muzejskih društava i muzealaca.
Godine 1993. zaposlio se u Državnom arhivu u Dubrovniku, gdje je stekao zvanje arhivista savjetnika.
Tijekom znanstvene karijere objavio je gotovo stotinu stručnih i znanstvenih radova, studija, rasprava, kataloga, prikaza i recenzija.
Među njegovim značajnijim djelima izdvajaju se Oporuke kancelarije stonskog kneza od sredine 15. stoljeća do 1808. godine, Migracije iz Hercegovine na područje Dubrovačke Republike od potresa 1667. do pada Republike 1808. godine te, u koautorstvu, Srednjovjekovne humske župe.
Bio je član uredništva časopisa Hercegovina, surađivao s časopisima Motrišta, Most i Tribunia te s Hrvatskim institutom za povijest u Zagrebu.
Ustrojio Arhiv Dubrovačke biskupije
Jedan od njegovih najvažnijih profesionalnih doprinosa bilo je stručno ustrojavanje Arhiva Dubrovačke biskupije, svečano otvorenog 21. veljače 2004. godine.
Od početka 2007. intenzivno je radio na njegovoj organizaciji, a stručnu suradnju nastavio je do 2017. godine.
S tadašnjim dubrovačkim biskupom Želimirom Puljićem uredio je 2010. godine zbornik Benediktinci na području Dubrovačke nadbiskupije, a 2015. objavio knjigu Kaptol stolne crkve Svete Marije Velike u Dubrovniku 1808. – 1981. godine.
Njegov istraživački rad obuhvaćao je srednjovjekovnu povijest, povijesnu demografiju, heraldiku, diplomatiku, muzeologiju i arhivistiku, s posebnim zanimanjem za veze Hercegovine i Dubrovačke Republike.
Vrijednost njegova znanstvenog opusa istaknuta je i u posljednjem broju tromjesečnika za umjetnost i znanost Hrvatska misao, posvećenom njegovu radu. U tom broju Vinicije B. Lupis piše o Sivrićevu djelovanju u dubrovačkom arhivu, dok Dijana Korač donosi bibliografiju njegovih radova.
Posljednji ispraćaj u Međugorju
Posljednji ispraćaj dr. sc. Marijana Sivrića bit će u utorak, 3. studenoga 2026. godine, u 15 sati, na groblju Kovačica u Međugorju, gdje će biti i pokopan.
Obitelj će izraze sućuti primati od 14.15 sati u mrtvačnici.
Odlaskom Marijana Sivrića Hercegovina je izgubila predanog istraživača svoje prošlosti, a Ljubuški povjesničara čije će ime ostati trajno povezano s otkrićem najstarijeg poznatog pisanog spomena grada. Njegovi znanstveni radovi, knjige i arhivska otkrića ostaju vrijedna baština budućim generacijama.
