Jedan od najprepoznatljivijih proizvoda ljubuškog kraja je rani krumpir, koji se od mase uvoznog, osim po kvaliteti, odnedavno razlikuje i po unikatnoj kartonskoj ambalaži. Crvena zemlja, topla klima i ručna obrada pridonose finoći okusa, zbog čega su poljoprivrednici došli na ideju da brendiraju ovu povrtnicu, kako bi svoje mjesto pronašla na trpezama širom BiH.
Realne cijene
Uz pomoć iz inozemstva, cijeli proces završen je tijekom svibnja ove godine, a marketinška kampanja je polučila solidne rezultate. Kako je za Dnevni list kazao direktor Poljoprivredne zadruge „Plodovi zemlje“ Dubravko Vukojević, ovogodišnja sezona može se smatrati donekle uspješnom, no daleko je od očekivanja poljoprivrednika.
„U cijelu ovu priču uložili smo dosta vremena i truda. Nije to bio nimalo lagan posao, a u konačnici ne možemo reći da je naše zalaganje dobro nagrađeno. To kažem zbog činjenice da je uvozna roba na prvom mjestu, ma koliko god neki tvrdili kako je „domaće najbolje“. I sami znate da smo naš proizvod planirali dostaviti na police bh. supermarketa, a uspjeli smo ostvariti suradnju samo s jednim od njih“, rekao je Vukojević.
Cijene su sasvim realne, no čak ni to nije dovoljno da domaća proizvodnja istisne uvoz.
„Kada sagledate cjelokupnu situaciju, nameće se mišljenje da pojedinci žele uništiti domaću proizvodnju. Domaći proizvođači su, jednostavno, stjerani u kut. Nitko ne reagira. Imate vrhunski proizvod, a nemate ga kome prodati“, istaknuo je naš sugovornik.
Slaba zarada
Stanje nije ništa bolje ni po pitanju ostalih poljoprivrednih kultura koje se proizvode u ljubuškom kraju.
Naime, osim krumpira, proizvođači koji djeluju u sklopu PZ „Plodovi zemlje“ bave se i uzgojem rajčice, kupusa, bijelog luka…
I kod ovih proizvoda, kaže Vukojević, proizvođači nemaju skoro nikakvu zaradu.
„Plastenička rajčica se, primjerice, prodaje po cijeni manjoj od pola marke. Radi se o sramotno niskim cijenama! Stoga ne čudi što mladi poljoprivrednici napuštaju sela, jer ovdje ne vide baš nikakvu perspektivu“, zaključio je on.
