Ove školske godine radim u trogodišnjem zanimanju kuhara. S naglaskom trogodišnje, jer su trogodišnja zanimanja u društvu smatrana manje vrijednima, tj. nižom klasom, a radeći trenutno u I. razredu kuhara, uvjerena sam da to nije tako. Uostalom, učenici statističkim podacima dnevnika pohvalama profesora su to i argumentirali.
Kako su odgovorni pokazali su i na dan maskenbala, bili uzor i primjer u svojoj školi, a koliko znam i šire. Obično se ističu četverogodišnja zanimanja i gimnazijalci, a u ovoj situaciji oni su uzor i primjer ostalima.
Pored dosadašnje školske kulture, na dan maskenbala odradili su svih sedam (7) sati radno, ustvari kako su im profesori koji su bili u nastavi realizirali. Pohvalno za učenike da su na satima učestvovali aktivno, bez gunđanja i prigovora profesorima. Prisutna sam bila svih sedam sati, zato ovo mogu sa sigurnošću pisati.
Dostojanstveno i veličanstveno od njih, pokazali su stabilnost, čvrstoću karaktera, školsku kulturu, poslušnost, bez obzira što su poticani i pokušavani uvući se u nerad.
Veselje DA, opuštenost DA, ali nerad cijelodnevni NE.
Nije nama do učenika, već mi moramo zajedničkim snagama preuzeti odgovornost za stanje u radnom okruženju, ako želimo napredak u odgoju i obrazovanju.
Pored kuhara bilo je i u pojedinim drugim odjeljenjima učenika za pohvalu i koji su dokazali da imaju vlastite stavove i uzor bili čak i nama profesorima, čekajući nas na vratima učionice.
Ovo pišem, ne zbog kritike drugima i drugačijima, već kao pohvalu i primjer i nama odraslima.
Nadam se da će učenici biti svake godine sve bolji, kvalitetniji ljudi s radnim navikama, te tako ljudstvom i znanjem biti sve traženiji na tržištu rada, ne samo u našem gradu, već i šire.
AUTOR: M. BRKIĆ
