Proslavama koje iziskuju basnoslovne iznose na put nisu stali ni kriza ni poskupljenja. Sve se svodi na prestiž. Ako niste potrošili cijelu plaću na djetetovu feštu, niste ništa učinili. Nema veze ako nemate za kruha, za proslavu će se naći novca
Proslave rođendana, krštenja, pričesti ili krizme oduvijek su bile veliki događaj kako za djecu tako i za roditelje. Nekada su to bila skromna druženja, doma s obitelji i nekoliko prijatelja, pokoji balon, domaća torta i kolači. Danas su se ta slavlja iz obiteljskog doma preselila u dječje igraonice, restorane, pa i svadbene salone.
Pripreme mjesecima
Nakon uskrsnih blagdana, počinju i proslave krštenja, prve svete pričesti i krizme. I ove proslave poprimile su razmjere svadbi. Mjesecima unaprijed rezerviraju se restorani i svečani saloni ili unajmljuju šatori i tvrtke za catering. Obvezni su i bendovi, što je nekad bilo vezano uglavnom uz svadbe. Tu su i dekoracije i profesionalni fotograf. A troškovi? I po nekoliko tisuća maraka.
Roditelji nameću standard iz godine u godinu, pa se i rođendani pretvaraju u prave masovne fešte, baš kao i pričesti i krizme. Priča o skromnosti pada u vodu jer ponuda prati potražnju, a cijene organizacije rastu i, kako se vidi, mogu se pratiti kad su dječje zabave u pitanju bez obzira na to što ne znate kako koji račun platiti. Roditelji zaboravljaju da djeca nemaju tu zrelost, samosvijest i samopouzdanje da procijene kako je ipak najvažnije da su okruženi ljudima koji ih vole, da ta šarena, skupa kulisa uopće nije važna. Nažalost, ako im ne priuštite rođendansku proslavu kakvu i svi drugi oko njih imaju, osjećat će se loše. Jesu li djeca zahtjevnija ili samo slijede/slijedimo trendove? Formirala se nova kultura natjecanja u proslavama, čega prije nije bilo. Proslave su bile individualna i privatna stvar, a sada su postale društveni prestiž – tko će napraviti veću i raskošniju proslavu.
Stotine uzvanika
Sendviči, grickalice, kolači i torta te hrpa djece u dnevnom boravku ili kuhinji – tako su nekada izgledali dječji rođendani. Djeca bi se nakon torte razbježala po dvorištu i s prvim mrakom zabava bi bila gotova. Pokoji balon bio je dovoljan da uz neizostavne svjećice razveseli slavljenika i goste. Danas je ta slika znatno drugačija. Jesu li djeca zahtjevnija ili samo slijede/slijedimo trendove? Igraonice, animatori, tematske zabave, do u minutu osmišljen program rođendanske zabave. I ne samo to. Tu su pozivnice, kostimi, odgovarajuće salvete i kapice. Nije li sama činjenica da mu je rođendan, kao i proslava s prijateljima, djetetu i više nego dovoljna? Proslava dječjega rođendana u igraonicama postala je trend, ali i sve veći luksuz, pa sada čak dva sata zabave za najmlađe mogu stajati i do 1000 KM. Što su djeca starija, rastu i apetiti. Svečani saloni, naime, sve češće pune i proslave 18. rođendana koje su, prema riječima sociologa, postale stvar prestiža, pa roditelji izdvajaju i po više tisuća maraka da pred mnogobrojnim uzvanicima obilježe punoljetnost. Trenutak kada se zakorači u svijet odraslih oduvijek je bio značajan, ali trend da se ta životna prekretnica proslavlja sa stotinama gostiju, uz bendove, skupocjenu dekoraciju te nezaobilaznog fotografa sve više uzima maha. Gala veselju koje iziskuje basnoslovne iznose novca na put nisu stali ni kriza ni svakodnevna poskupljenja. Neki izvori kažu da je o troškovima nezahvalno govoriti jer oni variraju od mjesta do mjesta, ovise o željama, ali i zahtjevima klijenata. Roditelji u BiH, za nešto ekskluzivniju dvoranu u kojoj će ugostiti 100 uzvanika, glazbu, fotografa, tortu i dekoraciju izdvajaju i po 8000 KM, a kada se tome dodaju troškovi profesionalnog šminkanja, frizure, nakita i odjeće, troškovi dosežu vrtoglave iznose. Da su velike proslave 18. rođendana postale trend, potvrdili su i u svečanim salonima gdje kažu da na proslavama punoljetnosti zna biti i do 300 osoba. Sociolog Ivan Šijaković kaže da je proslava 18. rođendana s velikim brojem gostiju nametnuta kao marketinški i liberalistički trik. – Oni malo bogatiji žele se pokazati te organiziraju spektakularne proslave, a onda se oni manje bogati moraju potruditi, zadužuju se i što sve ne čine da bi odgovorili tom trendu. Šijaković kaže da roditelji pokušavaju djetetu osigurati sve što imaju i ostali vršnjaci kako se ono ne bi osjećalo drugačije.
