Situacija u kojoj se nalazimo zbog pandemije koronavirusa za sve nas je potpuno nova, još uvijek nedovoljno istražena. Pred svima nama su izazovi, život nam je postao drugačiji, te se prilagođavamo ovoj situaciji kako najbolje znamo. Trenutno živimo u jednom vrijemenu koje je potpuno drugačije od onog kojeg smo živjeli samo par mjeseci ranije. Riječ je o zdravstvenoj krizi, nepogodi koja je pogodila sve nas i koja će nas zasigurno promijeniti.
Velik broj ljudi, kako zdrastvenih radnika tako i ostalih je uključen u različite aktivnosti na svojim radnim mjestima i u svojim sredinama i aktivno doprinose mjerama koje su poduzete kako bi se smanjilo širenje pandemije.
Mjere samoizolacije, nemogućnost kretanja za starije od 65 godina i mlađe od 18 godina, online nastava za učenike osnovnih i srednjih škola, rad od kuće i gubitak radnog mjesta su neke promjene u dosadašnjoj životnoj rutini koje zahtijevaju prilagodbu. Tako da veliku ulogu u smanjivanju širenja pandemije, ali i širenja panike imaju i psiholozi.
Odrasli slušaju preporuke stožera, lakše razumiju situaciju u kojoj se nalazimo, ali govoreći o mlađoj djeci, oni ipak ne bi razumjeli puno toga i zato je jako bitno kako s njima sada razgovaramo. A kako s njima razgovarati, kako se ponašati u ovoj situaciji, ali i o mogućim posljedicama nakon pandemije, za Vrisak.info je odgovorio član inicijative „Dežurni psiholog ŽZH“ i magistar psihologije, Mario Brkić.
Kako najmlađima na jednostavan način objasniti što je to korona virus i zašto ne smiju ići u školu, vrtiće, igrališta ili park?
U pristupu djeci preporučeno je koristiti jezik sukladan dobi djeteta bez pretpostavki „premalen je da išta razumije“. Predškolski uzrast će aktualnu situaciju nabolje razumjeti kroz pričanje prigodnih priča ili kroz crteže. Kolege psiholozi su se potrudili po početku pandemije napraviti i slikovnice o virusima koje možete pronaći na internetu. Učeći djecu strpljivosti i osmišljavajući nove aktivnosti vršite i osobni roditeljski trening i proširujete vidike.
Koliko je važno da dijete dobije informaciju o tome što se trenutno zbiva?
Kao i odrastao čovjek i dijete žudi za informacijom kako bi se pokušalo uskladiti s onim što se događa oko njega. Razmišljajmo logički – bi li meni kao odrasloj osobi bilo lako prihvatiti da mi se odjednom promijeni dnevna rutina, a da mi pritom nitko ne daje odgovore na moje upite što se događa?
Ako pričamo o načinu na koji je optimalno djeci davati informacije onda savjetujem iskrenost. Djeca imaju kapacitet prilagodbe na nove okolnosti, a zadaća roditelja je da im stvara uvjete za tu prilagodbu. Roditelj treba biti tu za svako pitanje koje dijete želi postaviti tijekom dana. Djeca ne znaju planirati u kojem dijelu dana je „vrijeme za razgovor“.
Na povučeniju i mirniju djecu ova situacija stresno utječe jer u sebi gomilaju osjećaje. Kako postupiti prema njima da bi im olakšali?
Bilo dijete po našim definicijama „mirno i povučeno“ ili „živahno i otvoreno“ kao roditelji trebamo razumjeti da i jedni i drugi procesuiraju emocije, ali ih možda izražavaju na drugačiji način. Ako dijete šuti svakako trebamo kroz namjenske razgovore ili neobvezne upite kroz igru provjeriti kako se osjeća i kako razmišlja. Iluzorno je misliti da nam dijete šutnjom poručuje da mu je sve u redu i da mu je sve jasno. S druge strane, ako dijete koje je inače komunikativno i aktivno postane u nekim trenucima odviše razdražljivo ili pak agresivno i to nam može biti znak da se trenutno bori s pitanjima o svakodnevici koja je izmijenjena. To je također signal za djelovanje.
Mnogi roditelji su izgubili posao. Je li potrebno to reći djeci i na koji način?
Pobornik sam iskrenog pristupa djeci. Djeca vole bajke, ali bajke su s razlogom u knjigama i povremeno ih vadimo da ih čitamo svojoj djeci. Život nije bajka. Život je prepun teških izazova i gubitak posla je jedan od njih. Nemoguće je skriti da tata ili mama više nemaju dnevnu rutinu kao kad su imali posao, dijete to opaža. Stoga je to prilika za razgovor u kojem roditelj objašnjava djetetu što se događa i što to trenutno znači za njihovu obitelj. Ovisno o situaciji roditelj može reći djetetu da će se trenutno neke stvari oko njihovih obiteljskih planova promijeniti ali da se mama/tata trude da se ubrzo vrate na ono staro.
Smiju li roditelji plakati pred djecom, odnosno je li bolje da djeca ne vide da mamu ili tatu nešto muči?
Čovjek je biće protkano emocijama i ne može živjeti život bez doživljavanja i izražavanja emocija. Ako roditelj dijete „čuva“ od „negativnih“ emocija on mu ne čini uslugu, ne štiti ga od nedaća života, nego ga uskraćuje se lekcije nužne za emocionalno sazrijevanje. Tuga i strah su primarne emocije. Primjerenije ih je nazvati neugodnim nego li negativnim. Tuga i strah mogu biti veliki pokretač za čovjeka. Čovjek je kroz povijest najviše stvarao kad je osjećao frustraciju, a frustracija nastaje kad sam pred zidom tamo gdje sam očekivao čistu cestu bez prepreka. Roditelji griješe i kad misle da djeca ne smiju prisustvovati njihovim nesuglasicama jer tako djeci šalju iluzornu sliku savršenog braka u kojem nema razilaženja u mišljenju. Tu sliku dijete nosi kroz život i s njom ulazi sutra u brak i može se neugodno iznenaditi. Naravno, ovdje ne mislim da roditelj treba djetetu priuštiti neugodu da prisustvuje bračnim nesuglasicama koje su ozbiljnijeg karaktera.
Koliko je bitno ostati smiren u situaciji koja nas je snašla?
Još jedan od obmana modernog društva je da nam je zabranjeno osjetiti ljutnju, nemoć, tjeskobu te da uvijek moramo biti naizgled smireni i „cool“. Ne vrijedi nam previše imati staložena ponašanja ako unutar sebe gorimo zbog nerealnih očekivanja i mučimo se zašto ništa nije onako kako smo očekivali da bude.
Sama riječ „smiren“ je zanimljiva, podrazumijeva da je netko utjecao na nekog da se smiri. Mi jedino sami sebe smirujemo, i kad razumijemo da ne možemo kontrolirati druge pa tako ni širenje virusa na globalnoj razini. Možemo se informirati iz provjerenih izvora i ponašati se u skladu s uputama stručnjaka, biti primjerom odgovornog ponašanja.
Na koji način možemo osnažiti svoj um, te sačuvati psihičko zdravlje?
Birajući ponašanja koja su izgrađena na realnim temeljima, na ciljevima koje možemo doseći. To je savjet koji je univerzalan, pa tako vrijedi i za razdoblje pandemije.
Kada smo sretni i ispunjeni mi smo psihički zdravi. A sreća je u zadovoljavajućim odnosima s osobama do kojih nam je stalo. Sve drugo nam može pružiti trenutno zadovoljstvo ali ne i sreću.
Ako osjećamo da nam je ugroženo mentalno zdravlje, je li potrebno zatražiti stručnu pomoć?
Povukao bih paralelu s našim poimanjem fizičkog zdravlja. Ako nas boli idemo liječniku. Skloni smo njegovanje svog mentalnog zdravlja proglasiti manje važnim, a pomoć odbijamo do trenutka kad nam voda dođe do grla. Svakako je preporučljivo potražiti savjet stručnjaka ako osjećamo psihičke tegobe. To ne znači da smo „ludi“ i da ćemo se obvezati na dugotrajan terapijski proces. Nikom nije naudio savjet stručnjaka. Mi biramo što ćemo s njim.
Ljudi koji imaju više od 65 godina imaju zabranu kretanja. Ukoliko ova situacija potraje, kakve posljedice može ostaviti na njih?
Nekako mi se čini da se od osoba treće životne dobi u cijeloj ovoj priči napravilo slučajeve pa se o njima ponekad priča kao o osobama koje nemaju sposobnost samostalnog zaključivanja kao niti ikakvo životno iskustvo. Zaboravljamo da su to ljudi koji su puno toga prošli u životu, mnogi od njih su i završili svoj službeni radni vijek ali i dalje imaju aktivan društveni život. A društvo se ponekada postavlja da ih želi spasiti od njih samih ili pak gurnuti ih u stranu jer smatramo da znamo bolje od njih. Sve to pridonosi stvaranju predrasuda na temelju dobi, tzv. ageism.
Strpljenje je trenutno jako poželjna osobina, svi se u njoj trebamo vježbati, i mladi i stari.
Kakve psihološke posljedice korona virus može ostaviti na građane Bosne i Hercegovine uopće?
Rekao bih da ovo stanje u istaknutijim bojama pokazuje nuspojave bh društva ali sad nije vrijeme da se mijenja sustav koji smo sami izabrali, a za koji se stalno žalimo da ne funkcionira. Ključno je pitanje što smo kao građani dosad stekli po pitanju važnih odnosa u našim životima jer odnosi su temeljni kapital čovjeku. Kad se preko noći situacija promijeni i sustav ti naredi da ostaneš u svojoj kući onda nam preostaje baviti se samima sobom, to je nešto čemu nismo skloni u standardnoj životnoj vrevi. Nažalost, posljedice po gospodarstvo su već vidljive i bit će ih još. To je otegotna okolnost za ljude kojima je kućni budžet narušen. I bez ove krize imali smo dovoljno problema pod tepihom. Riječ kriza u svom korijenu izvorno znači prilika, mogućnost. Možda ovo vrijeme iznjedri nove, svježe ideje, proširi kapacitete. Vjerujem u naše sugrađane.
Što se tiče online nastave, roditelji nisu nastavnici, a učenici ipak trebaju pomoć. Koliko je online nastava efikasna, a koliko ima nedostataka?
I ovdje bih pozvao na sagledavanje činjenica. Naš obrazovni sustav nije bio spreman na ovako velik preokret. Preko noći su učitelji školsku ploču zamijenili računalom, a učenici su se iz školskih klupa premjestili pred ekrane. Krenulo se u proces online nastave, na naplatu je došlo sustavno neulaganje u školstvo. Roditelji su aktivnije ušli u ulogu pomagača u radu i to je nekima potpuno novo iskustvo. Valjalo je dnevnu rutinu uskladiti s novim okolnostima. Ima teškoća koje su postojale prije ali nisu bile pod svjetlima interneta i javnost to nije zanimalo.
Međutim, tko želi može vidjeti i trud profesora i studenata mostarskog sveučilišta te informatičkih stručnjaka u sklopu digitalne obrazovne platforme (skole.sum.ba). Velike stvari se čine i siguran sam da će i učitelji/nastavnici/profesori iz ovog izići s novim znanjima i implementirati ih u nastavni proces po povratku u škole. Budući da sam i sam uposlenik osnovne škole (OŠ Marka Marulića Ljubuški) u svakodnevnom sam kontaktu s kolegama učiteljima i nastavnicima i mogu reći da sam još više postao svjestan uloge koju imaju za društvo. Ako svi skupa iz ovog iziđemo jednaki kao prije korone onda smo protratili par mjeseci svog života.
Inicijativa “Dežurni psiholog ŽZH” je, osim pružanja podrške telefonom, objavila savjetodavne letke za građane. O čemu se zapravo radi?
Inicijativa Dežurni psiholog ŽZH pokrenuta je uslijed razgovora građana, djelatnika Crvenog križa i kolega psihologa o nužnosti djelovanja. Kroz tjedan, dva u ožujku inicijativa je došla do broja od 27 psihologa dostupnih za pružanje telefonske podrške građanima u potrebi. Dežurni psiholog je na broju 063 368 854 dostupan 0-24 sata svima koji osjećaju neugodu zbog aktualne situacije, bilo da se radi o stanjima povećane napetosti, tjeskobe, straha ili pak paničarenja, depresije i sl.
Dosad smo izradili 4 letka u digitalnom obliku. Dva su za opću populaciju i razrađuju uobičajena pitanja u ovom vremenu, a druga dva su objedinila male savjete za školarce i njihove roditelje tijekom procesa nastave na daljinu. Radimo na novim materijalima.
I za kraj, vaša poruka školarcima i roditeljima, ali i građanima Bosne i Hercegovine.
Istaknuo bih da ovo vrijeme može biti vrijeme temeljite samoprocjene ako to želimo. Oni koji nisu primorani kretati se zbog posla imaju više vremena kako bi se pozabavili sobom. Lijepo je oličiti zidove i pospremiti ormare nakon odgađanja, ali još je potrebnije pospremiti „iznutra“. Prilika je to za osobni rast kroz njegovanje bitnih odnosa u našim životima, traženja načina usklađivanja s ljudima kojima sad provodimo više vremena.
Učenike pozivam na nastavak treninga strpljivosti i požrtvovnost u radu, isplatit će se dugoročno.
S druge strane ohrabrio bih i roditelje učenika da si uvijek iznova pred oči stavljaju krajnji cilj ovog procesa obrazovanja na daljinu, a to su njihova djeca, i da u tom uvijek traže motivaciju za daljnji rad. Normalno je i za učenika i njegova roditelja da dožive padove motivacije. Dragi roditelji, ne bojte se biti čovjek od krvi i mesa pred vašom djecom. Dijelite svoje dileme, svoje emocije. Iako se školujemo online, škola života je još uvijek opipljiva, živa pred našim očima.
Vrisak.info