Uistinu, naslov koji sam odabrao nije odabran u nedostatku inspiracije već je odabran pod dojmom jednog prekrasnog subotnjeg dana kojeg sam odabrao za obilazak pravih prirodnih dragulja: slapova Kravica, Čeveljuša i Koćuša te Avanturističkog parka Peć Mlini.
Slapovi koji odmaraju oči
Prvi slap koji smo kolega i ja odlučili obići bio je slap Kravica.
Primjetno je da se ovim lokalitetom upravlja odgovorno i planski (kasnije ću nešto usporediti gdje ću naglasiti ovo planski i odgovorno).
Cijena ulaznice je 10 KM i iako sam se naslušao priča o “nepravdi” naplaćivanja, moram reći da se slažem s naplaćivanjem ulaza. U Peć Mlinima se također naplaćuje ulaz – 5 KM i u tu cijenu ulazi i mogućnost obilaska Ravlića pećine. No o tome uskoro, osvrnuo bih se još malo na Kravice.
Slogan Kravica je “Oaza u kamenu” i tko god ga je osmislio, odlično je opisao ovaj prirodni dragulj Hercegovine.
U ovom parku prirode (ako ga mogu tako nazvati) možete provesti dan odmarajući na ležaljkama ili po travi, kupajući se, ploviti Trebižatom ili se počastiti u nekoliko restorana s ukusnom užinom ili ručkom. Pristupačne cijene te izuzetno ljubazno osoblje dodatno će vam uljepšati boravak oko slapa Kravica.
Slap oduzima dah svojom gracioznošću i širinom. Kako je ljeto, Trebižat pokazuje puno manje od svoje ljepote nego tijekom zimskih mjeseci kada je slap u punoj snazi.
Inače, ulaznica koju kupite za slap Kravica pokriva i obilazak muzeja na Humcu (u sklopu franjevačkog samostana sv. Ante Padovanskog, o čemu sam pisao u tekstu Povijesno blago Ljubuškog) kao i obilazak slapa Koćuša.
No prije obilaska Koćuše, bliži za obilazak bili su nam slapovi / kupalište Čeveljuša.
Iako u svojim putopisima izbjegavam pisati negativno o bilo čemu i uvijek pokušavam izvući pozitivnu i vedru priču, moram ovaj put prekršiti to pravilo.
Zašto?
Zbog katastrofalnog stanja mosta preko kojeg svakodnevno prelazi na stotine kupača i ljubitelja prirode i vode.
Ne mogu vjerovati da nitko nije, do sada, preuzeo odgovornost i uredio most i nadam se da će se u dogledno vrijeme riješiti stanje i osigurati siguran prelazak.
Sajle su popucane, a daske kao istrunule i na više mjesta izbijene te se jasno vidi žičana konstrukcija koja, još uvijek, drži most.
I sad se vraćam na ono što sam pisao o planskom, odgovornom i profesionalnom upravljanju nad Kravicom. Ne mogu a da se ne zapitam, bi li i slap Kravica bio ovako zapušten da je prepušten “javnom dobru”, a ovaj most može biti odgovor svakom onom koji ima zamjerku zbog naplaćivanje ulaznica.
Jer, izgleda, bez koncesija nema ni brige, očito.
No, zanemarimo li most, i ovdje vas očekuje pravi odmor za oči, harmonija svjetla, vode i zelenila.
Nakon Čeveljuše i još jednog nesigurnog prelaska mosta, nastavljamo prema Koćuši, trećem slapu, podjednako zavodljivom i očaravajućem.
Pozdravljamo se od slapova za ovaj put te nastavljamo prema Avanturističkom parku Peć Mlini.
Avanturistički park Peć Mlini i Ravlića pećina
Iako Avanturistički park nudi mnoge atrakcije (sportsko penjanje, via ferratu te zip line) za sve njih potrebno se prethodno najaviti i izdogovarati termine. Za one koji su željni adrenalinskih uzbuđenja, ostavljam link na Facebook stranicu Avanturističkog parka Peć Mlini.
No, potraga za uzbuđenjem ne treba biti jedini poticaj za one koji žele posjetiti Peć Mlini.
Tu je oduševljavajući park prirode uz rijeku Tihaljinu sa svojim izvorom u pećini na kraju parka, a za cijenu ulaznice od 5 KM osigurali ste sebi i obilazak Ravlića pećine.
E, sad, savjeti zlata vrijedni 😉
Prvo si priskrbite ulaznicu pa tek onda krenite prema pećini. I probajte do pećine doći s automobilom. Istina, put je iznimno strm i uzak te se automobili u mimoilasku mogu proći tek na dovoljno širokim prijevojima, no krenuti pješice do ulaza u pećinu, po hercegovačkom suncu, ne bih preporučio.
Ako vam se ipak dogodi, kao što se dogodilo nama dvojici, da smo krenuli put pećine a da nismo kupili ulaznicu, ne brinite. Ugodan i druželjubiv djelatnik će vam izići u susret i pustiti vas u obilazak Ravlića pećine uz podsjetnik da ulaznicu morate kupiti na ulazu u Peć Mline.
Kako saznajem iz jednog od promidžbenih letaka koje smo dobili na ulazu, poznato je i dokazano da je ova pećina bila ljudsko obitavalište još od prije 5000 g.pr.K.
Za razliku od Vjetrenice (o kojoj možete pročitati ovdje), koju ne bih preporučio klaustrofobičnima, Ravlića pećina je kraća i s prostranim ulazom koji se vidi iz krajnje istražene točke pećine koja se nalazi na oko 145 metara dubine.
Također, treba spomenuti i da je u Ravlića pećini 2008. g. pronađena Pintadera (keramički pečat ovalnoga oblika s urezanim motivom) koja se danas nalazi u franjevačkoj arheološkoj zbirci u Gorici.
Unutar pećine osjetna je razlika u temperaturi te se možete rashladiti i oporaviti od hercegovačke žege koja, kad krene, ne popušta do zalaska sunca.
A onda se uputiti prema Peć Mlinima (kako je bilo u našem slučaju).
Park prirode Peć Mlini (nigdje nisam pronašao da ga tako zovu, a smatram da mu ovaj naziv odgovara) je pravi raj za ljubitelje dobre fotografije. Kao oslikano slikarsko platno na kojem se nadmeću u isticanju kamen, rijeka i zelenilo, stotinama metara duboko u skrovitu sjenu visokih vapnenačkih stijena do izvora rijeke ponornice Tihaljine unutar Peći.
Inače, rijeka Tihaljina svojim tokom mijenja devet imena: Culuša – Ričina – Brina – Suvaja – Vrljika – Matica – Tihaljina – Mlade te Trebižat.
Uz rijeku koja se prostire duž cijelog parka, tu su i ostaci kamenih mlinova i mlinskih kamenova, odjeci nekih starih, nepovratnih vremena.
Imam osjećaj da bi se ovdje mogao zadržati satima, a strastveni fotograf kao moj prijatelj / suputnik danima.
No, vrijeme je za povratak, a kao utjeha ostaje spoznaja kako smo na najbolji mogući način iskoristili jedan dan i obogatili sjećanje neizbrisivim prizorima veličanstvene hercegovačke prirode.
Do idućeg putopisa,
Marko Suton
