Za mnoge je Švicarska sinonim za „obećanu zemlju“ – mjesto gdje teče med i mlijeko i gdje se novac, kako se često kaže, bere s grane. No, stvarnost je ipak drukčija. O tome svjedoči Zdenko Lauca iz Vašarovića kod Ljubuškog, koji je nakon 35 godina rada u inozemstvu odlučio vratiti se rodnom kraju i započeti novi život – na selu.
U zanimljivoj reportaži portala Glas Hercegovine, Zdenko otvoreno govori o životu u Švicarskoj, ali i razlozima povratka.
„Mnogi misle da je to obećana zemlja, da je tamo sve lako. Mogu ti reći da jest uređeno i dobro, ali novac ne pada s grane. Moraš raditi 20, 30 godina da bi nešto ostvario“, iskreno kaže Zdenko.
U Švicarsku je otišao davne 1979. godine, sa samo 20 godina. Poput mnogih iz Hercegovine, krenuo je trbuhom za kruhom, u potrazi za boljim životom. Danas, nakon desetljeća rada, odlučio je vratiti se kući.
„Rođen sam ovdje i uvijek sam znao da ću se vratiti. Djeca moraju razmišljati svojom glavom, kao što sam i ja. Ne mogu ja živjeti njihov život“, poručuje.
Po povratku, Zdenko nije mirovao. Okrenuo se stočarstvu, kupio ovce, uredio imanje i započeo život koji, kako kaže, ima svoju posebnu vrijednost.
Njegovo gospodarstvo danas obuhvaća više vrsta ovaca, krave, voćnjak i vrt, a dan mu počinje rano.
„Ustajem oko 6:30, radim cijeli dan, navečer legnem i mirno spavam. Nije mi teško – ovo je moj život“, kaže.
Iako priznaje da život na selu nije lagan, ističe kako mu donosi mir i zadovoljstvo koje nije imao u inozemstvu.
„Nekad je naporno, ali kad vidiš što si napravio, sve se isplati. Ovdje si svoj na svome“, dodaje.
Govoreći o životu u Švicarskoj, ističe kako su ljudi korektni i pristojni, ali da je način života drugačiji nego u Hercegovini.
„Ima druženja, ali nije kao kod nas. Moraš se uklopiti, graditi odnose. Kod nas je to spontanije“, objašnjava.
Zdenko priznaje i da povratak nije uvijek naišao na razumijevanje.
„Neko te podržava, neko kritizira. Ali to mi nije važno. Ja znam zašto sam se vratio“, kaže.
Danas živi jednostavno, ali ispunjeno – okružen prirodom, životinjama i obitelji.
Njegova priča još jednom potvrđuje kako se pravi život ne mjeri samo novcem, nego mirom, slobodom i osjećajem pripadnosti.
„Švicarska je dobra, ali Hercegovina je moja“, zaključuje Zdenko.
