Trideset tri godine nakon presudnih događaja s početka Domovinskog rata, s posebnim poštovanjem prisjećamo se hrvatskih vitezova koji su svojom hrabrošću i odlučnošću branili narod i domovinu. Jedna od prvih i najtežih bojišnica bila je kupreška, gdje su hrvatske snage u travnju 1992. godine spriječile prodor agresorske JNA prema Splitu.
Među onima koji su tih dana stali u obranu hrvatskih prostora bio je i gospodin Zdenko Lučić, brigadni general HVO-a te zapovjednik Jedinice za posebne namjene iz Ljubuškog. U ovom razgovoru, prisjeća se ključnih trenutaka borbi kod Šuice i Donjeg Malovana, kao i uloge svoje postrojbe u obrani Dalmacije i jugozapadne Bosne. Njegovo svjedočanstvo ne samo da oživljava sjećanja na junaštvo tih dana, već i daje širi kontekst velikosrpske agresije i otpora koji joj je pružen.
Gospodine Lučiću bili ste zapovjednik Jedinice za posebne namjene iz Ljubuškoga koja je sudjelovala u zaustavljanju srpskih snaga na kupreškoj bojišnici 10. travnja 1992. godine. Možete li nakon 33 godine ukratko opisati vrijeme kupreške bojišnice iz travnja 1992. godine?
Dana 09. travnja 1992. godine, Jedinica za posebne namjene iz Ljubuškoga po zapovijedi Glavnog stožera HVO-a pristigla je na kuprešku bojišnicu. Sjećam se pao je snijeg u noći s 9. na 10. travnja. Kupreška bojišnica tih dana uzela je mnogo mladih života hrvatskih vitezova, bilo je mnogo ranjenih, stanje je bilo blago rečeno kaotično. U zapovjedništvu u Šuici 09. travnja 1992. godine u 20 sati u koordinaciji s tadašnjim bojnikom Željkom Šiljegom dogovoreno je da postrojba iz Ljubuškog zapriječi prolaz u mjestu Donji Malovan s ciljem zaustavljanja proboja 9. Korpusa JNA prema Splitu. Devetim korpusom JNA zapovijedao je tadašnji pukovnik Ratko Mladić.
U zapovjedništvu u Šuici preuzeo sam sustav veze sa zaporkom “Žuti”, a zapovjednik Isturenog zapovjednog mjesta Tomislavgrad Žarko Tole imao je zaporku “Kimono”. Nakon kratke koordinacije postrojba se uputila na zadanu poziciju – magistralni pravac Bugojno-Tomislavgrad u mjesto Donji Malovan. Položaj smo preuzeli od zapovjednika Bojne Frankopan, bivšeg pripadnika Legije stranaca, Brune Zorice Zulua. Po preuzimanju pozicija i rasporedu vojnika, uslijedilo je ukopavanje u zemlju, izgradnja rovova kao i izgradnja minskog polja na magistralnoj cesti, neposredno iza velike krivine. U svitanje 10. travnja 1992. godine uslijedio je novi koordinirani tenkovski proboj 9. Korpusa JNA na pravac Šuica – Livno – Split. U trodnevnom proboju 9. Korpusa JNA prema Šuici je sudjelovala Taktička grupa 1, na čelu sa zapovjednikom, tadašnjim pukovnikom JNA Slavkom Lisicom. Dva zrakoplova JNA su kontinuirano tri dana raketirala položaje hrvatskih postrojbi koje su bile raspoređene oko Šuice. Na pravcu djelovanja prema Šuici dana 10. i 11. travnja 1992. godine srpske snage zabilježile su gubitke: 8 poginulih, 12 teže i 36 lakše ranjenih vojnika.
Dana 12. travnja 1992. godine naizmjeničnom vatrom topništva, Protuzračna obrana HVO u 10:20 sati iznad naših položaja u Donjem Malovanu pogađa zrakoplov JNA koji pada u neposrednoj blizini rječice Šuice. Pilot zrakoplova iskočio je iz zrakoplova nakon čega je živ zarobljen. U trenutku pada zrakoplova nastalo je zatišje s obje strane bojišnice, više nije bilo borbenih djelovanja.
Dana 13. travnja 1992. godine, našu postrojbu zamijenila je postrojba sinjskog HOS-a koja je pristigla s položaja Hidroelektrane Peruča, na čelu sa zapovjednikom Dušanom Jukićem. Jedinica za posebne namjene iz Ljubuškoga dobila je novu zapovijed za preuzimanjem položaja na Neretvi, neposredno uz most na rijeci Neretvi, u centru Čapljine.
Dana 10. travnja 1992. godine predsjednik RH Franjo Tuđman imenuje generala zbora Janka Bobetka zapovjednikom svih postrojbi Hrvatske vojske na južnom bojištu na potezu od Splita do Dubrovnika. Istoga dana osobno je, s Miroslavom Tuđmanom, u zapovjedništvu u Tomislavgradu zatekao pukovnika Žarka Tolu, kojemu je rekao: “Ako noćas održimo Šuicu spasiti ćemo cijeli taj prostor – ako Šuica padne bitka za ovaj prostor je završena”. Tako je činjenično stanje u svojoj knjizi “Sve moje bitke”, opisao pokojni general zbora Janko Bobetko.
Jeste li Vi pročitali generalovu knjigu „Sve moje bitke”?
Jesam pročitao sam navedenu knjigu više puta. Ta knjiga ima veliku vrijednost, posebice danas, odmakom vremena tri desetljeća od događaja koji su se zbili, kada blijede sjećanja i kada pojedinci mogu kazati sustavno pokušavaju iskriviti sliku o Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima.
Možete li nam opisati kontekst događanja velikosrpske agresije, kako je sve to izgledalo u to vrijeme 1991. i 1992. godine?
Nacionalna svijest i zrelost hrvatskog naroda te spremnost na žrtvu u borbi za svoju opstojnost došla je do izražaja 1991./92. Godine, pomirbom svih Hrvata koja je bila ključ pobjede nad velikosrpskim agresorom. Hrvatska dijaspora dala je veliki doprinos u logističkoj i diplomatskoj potpori svome narodu u ključnom trenutku opstojnosti. Utemeljitelji HDZ-a svojom su ilegalnom koordinacijom 1989. i 1990. godine organizirano pripremali obranu hrvatskih prostora od nadolazeće velikosrpske agresije. Početkom 1991. godine HDZ legalno provodi koordinacije, šalje svoje povjerljive članove na obuku, narodu predstavlja jasan program, ciljeve koji su pred njima pritom donoseći odluke koje je moguće realizirati brzo i odlučno. Predstavnici svih općina bili su zaduženi za pripremu obrane hrvatskog naroda pod velikosrpskom agresijom.
Srpska agresija u Bosni i Hercegovini započela je sedmoga dana mjeseca svibnja 1991. godine u Pologu. Nekoliko tisuća Hrvata zapadne Hercegovine svoje je živote stavilo kao polog na Pologu za slobodu. Prvog listopada 1991. godine uz agresiju na mjesto Ravno započelo je i granatiranje Dubrovnika i Vukovara. Dana 3. siječnja 1992. godine dolazi do potpisivanja Vance – Owenovog plana. Već tada Hrvatska je izgubila 32% svog teritorija. Srbi su već stigli do svojih strateških ciljeva, okupirali su veći dio Krajine, ovladali lijevom i desnom obalom Neretve te izbili glavnim snagama pred Zagreb, Sisak, Gospić, Karlovac i Zadar. Uspostavili su svoj centar u Kninu koji je imao čvrstu vezu sa Srbijom.
Administrator ste Facebook stranice Domovini vjerni, Vaše objave svakim danom su sve zanimljivije. Reportaža HTV-a o prvoj vojarni profesionalne vojske HVO-a u Ljubuškom izazvala je veliku pozornost?
Objava reportaže mnoge je podsjetila na snagu i jedinstvo koje je hrvatski narod imao devedesetih godina. Mladi momci od osamnaest godina koji trče i pjevaju koračnicu “Srušiti ćemo JNA, past će SAO Krajina, za slobodu i za dom ja ne žalim život svoj“. Danas kada to pogledamo, vidimo svoje suborce koji su dali živote za dom, za opstojnost Hrvata na njihovim višestoljetnim ognjištima. Snimka budi emocije. Srušili smo JNA, pala je SAO Krajina, bili smo vizionari, bili smo 05. kolovoza 1995. godine na Kninskoj tvrđavi. Ta reportaža Hrvatske radio televizije je ponovno ugledala svjetlo dana nakon tri desetljeća od snimanja i izazvala je pozitivne reakcije svih bojovnika i domoljuba kojima je na srcu HVO i pravedna borba hrvatskoga naroda za slobodu od velikosrpske agresije.
U travnju 2025. godine objavili ste Udžbenik s priručnikom za obavještajnu djelatnost pod naslovom „AGENT”. Kome je udžbenik namijenjen?
Knjiga Agent nastala je dugogodišnjom suradnjom profesora Gordana Radića i mene. Cilj nam je bio složiti udžbenik, koji će se nametnuti kao nova znanstvena disciplina u obavještajnom svijetu. Osmislili smo okvirnu strukturu, plan knjige i krenuli u dugotrajan posao. Sadržajno kroz dvanaest poglavlja uz dodatni dio modela seminara, vježbi, testova i kvizova, došli smo do cilja. U obavještajnom svijetu postoji nekoliko znanstvenih disciplina koje se bave prikupljanjem, analizom i obradom podataka. Udžbenik Agent obuhvaća naprijed navedene discipline i dodatno kroz dvanaest poglavlja razrađuje tematski i metodološki konkretno poučava o obavještajnom radu agenta, osobi koja svjesno provodi tajnu djelatnost. Ovo je knjiga koju mora imati svaki obavještajac i menadžer sigurnosti. Ona je namijenjena studentima vojno-obrambenih, sigurnosno-obavještajnih, međunarodnih studija, zaposlenima u sustavu nacionalne sigurnosti i menadžerima korporativne sigurnosti
Knjiga Agent objavljena je i na engleskom jeziku i dostupna je kupcima na svjetskoj mrežnoj platformi Amazon?
Istina, udžbenik Agent je zapažen i dobro se prodaje po cijelome svijetu. Udžbenik Agent namijenjen je svakom pojedincu koji ima želju usavršiti se u obavještajnom radu. Prvenstveno je namijenjena sveučilištima koja u svojim nastavnim programima imaju smjer obavještajnog rada.
Dodajmo na kraju kako je udžbenik AGENT rezultat dugogodišnjeg rada i iskustva u području obavještajnog djelovanja. Namijenjen je svima koji se profesionalno ili akademski bave sigurnosno-obavještajnim temama. Dostupan je i online preko LINK-a.
