Malo je takvih predjela kao što su Buturovica, brdo iznad Ljubuškog, čiji najviši vrh – Sitomir doseže do 396 metara, i Stari grad, naselje na južnom obodu ispod kamenih hridi Buturovice. Elem, brdo Buturovica, na čijem se istočnom rubu nalazi tvrđava hercega Stjepana, sa sjeverne strane primjer je ljutog hercegovačkog krša.
Nakon kraške šume po uvalama do vrha brda slijedi ljuti kamenjar u kojem se u novije vrijeme, uz draču, nastoje učvrstiti čempresi. S južne strane su kamene hridi, osim puta za tvrđavu, prohodne samo na još dva mjesta. Ispod tog carstva krša je totalni obrat, zemlja – najčešće glina bjeličaste boje s brojnim vrelima. Tu se nalazio nekadašnji Ljubuški, danas zvani Stari grad. E taj Stari grad, odnosno brdo Buturovica, krije izdašna vrela pitke vode. Kažu – ima ih šesnaest! Međutim, s jeseni ili u proljeće, kada uliju kiše, dojam je da tih vrela ima bar dvostruko više. Neka od vrela spuštaju se do podnožja, a na dva ispod kamenih hridi na kojima je kula hercega Stjepana, još se i danas toči voda i raznosi ne samo u obližnje kuće nego u plastičnim kanistrima, vozi u udaljenija mjesta i gradove.
Normalno da kroz teren koji obiluje manjim i većim vrelima nije lako održavati cestu. Jedna njezina dionica bila je posebice kritična, kad se opravi, odnosno presvuče asfaltnim slojem, to traje do prvih kiša, a onda se opet asfalt razvuče kao harmonika, kao da ništa nije rađeno. Izgleda da bi toj borbi između prirode i čovjeka mogao doći kraj. Naime, investicija Gradske uprave na nekih 250 metara kritične dionice ovoga puta trebala bi dati rezultata. Mještani koji su pažljivo nadgledali radove rekoše da je “temeljito” ukopan potporni zid, ostavljeni odvodi za vodu, presvučen novi asfalt. Uz sve to, kažu da je visina potpornog zida, u zemlji i nad zemljom, četiri metra i da više problema ne bi smjelo biti. No, ni s vodom se nije igrati, posebice s Buturovicom, koja je na tom djelu morfološki fenomen – dolje zemlja, gore stijene!
