Koncem svibnja spušten je zastor na rukometnu sezonu u BiH, nakon koje se, dok izbornik Bilal Šuman moleći od nemila do nedraga nastoji bolje uigrati reprezentaciju, sređuju dojmovi. Protekla sezona u bh. rukometu nije donijela ništa novoga.
Očekivano
Nije bilo ni iznenađenja, pehare su pokupili favoriti – Izviđač CO, novi prvak te Borac m:tel, osvajač Kupa. Međutim, ako su Izviđač CO i Borac m:tel osvojili trofeje to ne znači da su napravili nešto posebno. Naprotiv, ni jedna ni druga momčad, nisu oduševile, doduše Izviđač CO, za razliku od Borca m:tel, nije razočarao. U odnosu na sezonu 2016./17., kad je unatoč umjetničkom dojmu ostao praznih ruku, u netom završenom prvenstvu ‘Skauti’ su se ponašali racionalnije, umjesto 3 fronte usredotočili su se na prvenstvo i na kraju, zahvaljujući i Fortuni, prvi presjekli ciljnu vrpcu. Mora se priznati da su Ljubušaci bili oslabljeni, cijelo prvenstvo odigrali su bez ponajboljeg igrača Josipa Šarca, a na dvije trećine utakmica nije bilo ni Matea Rodina, u drugom dijelu sezone nedostajao je i Kristijan Jarak. U Izviđaču mogu biti više nego zadovoljni postignutim. To bi se moglo reći i za banjalučki Borac koji je osvajanjem Kupa “prebrisao” 4. mjesto u prvenstvu.
Zrinjski i Vogošća
Činjenica da kao prvaci BiH, nisu prihvaćeni u SEHA ligu sama po sebi dovoljno govori da je Borac daleko od onog što je bio ne samo nekada, nego prije koju sezonu. Bez obzira što su Izviđač i Borac pobrali trofeje, po slobodnom dojmu uz tekst potpisanog, najviše su pokazali Vogošća i Zrinjski. Vogošća je imponirala čvrstinom. Nakon odlaska poznatih u prvom redu Divkovića i Međića, Vogošću nitko nije vidio u vrhu, a prvenstvo je izgubila u zadnjem kolu. Osjetno bolji dojam od rezultata, ostavio je i Zrinjski, koji bi se sigurno borio za naslov da nije bilo posrtanja u dvije domaće utakmice. Šteta, jer je riječ o momčadi koja je u igri imala “i glavu i rep”. Ostali klubovi znatno su zaostali za “velikom četvorkom”. Petoplasirani Maglaj potvrdio se u prvom redu kao domaća ekipa, Konjuhu svaka čast za ‘fair play’, ali u klubu su očekivali više. Iako 6. visočka Bosna jedno je od većih razočarenja. Momčad, koju su u prvenstvu predvodili Harmandić i Divković, morala je dati više. Ništa posebno nije pokazala ni Sloga iz Doboja, Derventa je poslije sezone, u kojoj joj je doigravanje izmaklo u zadnjem kolu, imala sezonu za zaborav. Slavija iz I. Sarajeva u drugom dijelu pokazala je više nego u prvom, ali ništa posebno, dok je trojka koja napušta elitu– Goražde, Kakanj i Bosna, razočarala.
