U Dubrovniku je nedavno jedna majka izrazila nezadovoljstvo jer njezina kći na vjenčanju nije mogla ući u crkvu s ocem, dok je isti svećenik tjedan dana kasnije drugoj mladenki to dopustio. Ovaj slučaj otvorio je pitanje: što zapravo kažu liturgijska pravila?
Što piše u obredniku?
Prema Redu slavljenja ženidbe u misi, svećenik na vratima crkve dočekuje zaručnike te slijedi ophod prema oltaru. U uputama se navodi:
„Sprijeda idu poslužnici, zatim svećenik, potom mladenci; njih mogu, već prema mjesnim običajima, počasno pratiti barem roditelji i dva svjedoka.“
Dakle, liturgija ne predviđa da otac „predaje“ mladu mladoženji, jer brak u Katoličkoj Crkvi nije posredovan obiteljima nego ga mladenci sami slobodno sklapaju.
Mjesni običaji i simbolika
Ipak, u mnogim krajevima, običaj je da mladenka u crkvu ulazi s ocem. Ovaj čin ima kulturno značenje i povezan je s tradicijom, ali nije obvezujući dio obreda. Crkva u načelu podržava ravnopravnost mladenaca, pa se preporučuje da oni zajedno uđu u crkvu, simbolizirajući slobodu i uzajamnu odluku.
Stav Crkve o svadbenim običajima
Don Damir Stojić objašnjava da „predaja mladenke“ može biti shvaćena dvojako:
-
negativno, ako se promatra kao ostatak neslobodnih dogovorenih brakova,
-
pozitivno, ako se tumači kao očev blagoslov i ispraćaj kćeri u novi život.
Dodaje i da Crkva prihvaća mnoge narodne običaje (npr. bacanje riže, pjesmu, ophode), dok one praznovjerne i magijske treba izbjegavati.
Katolička Crkva ne propisuje da otac mora ispratiti mladenku do oltara, ali dopušta određenu fleksibilnost u skladu s mjesnim običajima, pod uvjetom da se time ne zamagljuje smisao sakramenta ženidbe – slobodnu i ravnopravnu odluku mladenaca pred Bogom.
