Gotovo svakodnevni rast cijena sve teže podnose građani s prosječnim, a kamoli s minimalnim primanjima, dok velika većina umirovljenika godinama vodi borbu za golo preživljavanje. Njihova primanja jednostavno nisu dostatna za život dostojan čovjeka.
U protekloj godini mirovine su povećane za 6,55 posto na temelju redovitog usklađivanja, pa su umirovljenici s najnižim primanjima – kojih je čak 46 posto od ukupnog broja – na raspolaganju imali svega 573 KM. Zbog famozne formule za obračun, koja se gotovo isključivo oslanja na rast BDP-a, umirovljenici su ostali uskraćeni za izvanredno usklađivanje, odnosno dodatno povećanje mirovina. Kao svojevrsna utjeha isplaćena im je jednokratna pomoć od 50 ili 100 KM – iznos koji većini nije dovoljan ni za mjesečnu listu lijekova.
Ni ove godine ne nazire se drukčiji scenarij. Izvanredno usklađivanje ponovno nije predviđeno, budući da BDP ne “ulazi” u zakonsku formulu, a „skromno“ redovito usklađivanje od 4,49 posto najnižu je mirovinu podiglo na 599,28 KM – što je povećanje od svega 25 KM u odnosu na prošlu godinu. Tolike godine rada, a kao nagrada – iznos dovoljan za kilogram teletine.
Umirovljenici su još prošle godine, kada su ostali bez dodatne podrške, zatražili izmjene Zakona o MIO, jer sadašnja formula usklađivanja ne odražava stvarne životne potrebe. Nova formula, koju zagovaraju, uključivala bi rast plaća i inflacije – što je uobičajena praksa u zemljama regije.
Na taj bi način mirovine barem djelomično pratile stvarne troškove života i ne bi ostajale zarobljene u suhoparnoj statistici. No dok se umirovljenici svakodnevno bore za dostojanstven život, njihovi zahtjevi i dalje ostaju bez konkretnog odgovora – piše Avaz.
