Krumpir je jedna od najvažnijih kultura u kućnim vrtovima i poljoprivredi. Ako želite bogatiji i kvalitetniji urod, važno je primijeniti pravilne tehnike sadnje, njege i zaštite biljaka.
1. Odabir kvalitetnog sjemenskog krumpira Prvi korak ka uspješnom uzgoju je odabir kvalitetnog sjemenskog krumpira. Preporučuje se koristiti certificirani sadni materijal koji je otporan na bolesti. Također, prije sadnje krumpir možete naklijati na svijetlom i prozračnom mjestu kako bi se potaknulo brže nicanje.
2. Pravilna priprema tla Krumpir voli rahla, dobro drenirana tla bogata organskim tvarima. Prije sadnje, tlo treba duboko prekopati i obogatiti stajskim gnojem ili kompostom. Optimalna pH vrijednost tla za krumpir je između 5,5 i 6,5. Također, izbjegavajte sadnju na isto mjesto dvije godine zaredom kako biste spriječili iscrpljivanje tla i širenje bolesti.
3. Pravilan razmak i dubina sadnje Krumpir treba saditi na dubinu od 8-10 cm, s razmakom od 30-40 cm između gomolja i oko 60 cm između redova. Ova praksa osigurava dovoljno prostora za razvoj gomolja i olakšava kasniju njegu biljaka.
5. Optimalno zalijevanje Krumpir zahtijeva umjerenu količinu vode, posebno tijekom formiranja gomolja. Preporučuje se zalijevanje ujutro ili predvečer kako bi se smanjio rizik od gljivičnih oboljenja. Sustavi navodnjavanja kap po kap su idealni jer osiguravaju ravnomjernu opskrbu vodom bez prekomjernog vlaženja tla.
6. Prirodna zaštita od bolesti i štetnika Najčešće bolesti krumpira su plamenjača i krastavost, dok su najpoznatiji štetnici krumpirova zlatica i žičnjaci. Koristite prirodne pripravke poput čaja od preslice ili koprive za jačanje otpornosti biljaka. Sadnja biljaka poput nevena i bosiljka u blizini krumpira može pomoći u odbijanju štetnika.
7. Pravovremena berba i skladištenje Krumpir je spreman za berbu kada se nadzemni dio biljke osuši. Nakon vađenja, gomolje treba ostaviti nekoliko sati na suhom i prozračnom mjestu kako bi se osušila površinska vlaga. Skladištenje se preporučuje u tamnim i prohladnim prostorijama s dobrom ventilacijom kako bi se spriječilo klijanje i truljenje.
