Koliko je prije 35 godina koštao telefonski priključak u Hercegovini? Prema starom novinskom članku, stanovnici Šipovače kod Ljubuškog za uvođenje telefona morali su izdvojiti čak 4.000 njemačkih maraka po kućanstvu, a uz to su vlastitim rukama kopali kanale za telefonske kabele.
Na ovu zanimljivu priču iz prošlosti podsjetio je Drago Vukojević – Ćuro, novinar Radija Ljubuški, koji je na svom Facebook profilu objavio osvrt pod naslovom „Najskuplji telefonski priključak na svijetu“.
Pretražujući privatnu arhivu, Vukojević je pronašao požutjeli članak iz Slobodne Dalmacije, objavljen u veljači 1991. godine, koji je napisao pokojni novinar i povjesničar Rade Dodig.
Prema tadašnjem pisanju, oko stotinu obitelji u Šipovači trebalo je izdvojiti po približno 4.000 njemačkih maraka za fiksni telefonski priključak.
No, tu troškovima nije bio kraj.
„Ne znam jesmo li u marku izdvojili baš toliko ili nešto sitno manje, ali se stopostotno sjećam popratne ‘pogodnosti’ – svaku obitelj zapalo je da u vlastitoj režiji, krampom i dikelom kroz hercegovački ljuti krš, prokopa još 70 metara kanala kako bi kabel uopće stigao do kuće“, prisjetio se Vukojević.
Zbog telefonske centrale platili dvostruko više
Posebno je zanimljiv razlog zbog kojeg su stanovnici Šipovače, prema Vukojevićevu prisjećanju na Dodigov članak, pristali platiti toliko visoku cijenu.
Naime, telefonski priključak mogao ih je stajati upola manje, oko 2.000 njemačkih maraka, da su u zajednički projekt krenuli sa susjednim Vojnićima.
Međutim, u tom bi slučaju telefonska centrala bila smještena u Vojnićima.
U vrijeme kada je fiksna telefonija bila jedan od glavnih oblika komunikacije, smještaj telefonske centrale imao je posebno značenje jer je mogao utjecati i na buduće otvaranje poštanske poslovnice.
Šipovčani nisu željeli riskirati da susjedno selo dobije centralu, a potom i poštu, pa su odlučili samostalno financirati znatno skuplji projekt.
Tako su, prema Vukojevićevim riječima, bili spremni platiti dvostruko više i vlastitim rukama kopati kanale kroz hercegovački kamen, samo kako bi telefonska centrala bila u njihovu selu.
Povijest se poigrala sa Šipovčanima
Vukojević u svojoj objavi povlači zanimljivu paralelu između vremena kada su stanovnici sela ulagali golema sredstva u telefonsku infrastrukturu i današnjice, kada se sve češće govori o zatvaranju poštanskih poslovnica u manjim sredinama.
Posebno se osvrnuo na ukidanje poštanske poslovnice u Vitini.
„Platili smo najskuplji priključak na svijetu da bismo imali centralu i poštu, a povijest se na kraju poigrala s nama“, napisao je Vukojević.
Ipak, zaključak njegove priče donosi i dozu prepoznatljivog hercegovačkog humora.
„Međutim, jedno nam nitko ne može oduzeti – onih naših ponosnih, junačkih sedamdeset metara kanala koje smo iskopali kako bismo svijetu glasno rekli tko smo i što smo.“
Ova zanimljiva priča iz Šipovače svjedoči o vremenu kada je telefonski priključak predstavljao veliko ulaganje, ali i o lokalnom ponosu, zajedništvu i rivalstvu koje je ponekad znalo imati poprilično visoku cijenu.
