Kako vrijeme prolazi, sve više osjećamo da nam nedostaje naš – Hamlet, kojeg smo ispratili prerano prije 13 godina.
Nedostaje nam kao umjetnik, jer bi za ovih 13 godina svoje stvaralaštvo vjerojatno usmjerio na kulturno naslijeđe „čoka“ odakle je potekao na radost ljubitelja likovne umjetnosti.
Nedostaje njegova pojava u običnom puku jer ih je osvojio svojom neposrednošću i ljubavlju u vremenima kada se uspinjao na ljestvici poznatih i priznatih umjetnika.
Portugalska poslovica kaže: “Bog piše ravno krivim crtama!“ Te „krive crte“ odvele su iz naših redova našeg Hamleta, umjetnika, akademskog slikara i ljubitelja lijepog, estetskog ukusa i duha. Ljepota je kompleksan fenomen, jer ne oslikava samo tjelesne atribute već i duhovni spoj, zbog čega i jeste magična. “Ljepota je derivat savršenstva, a kao takva predstavlja vječito traganje“. Tako je i Hamlet „vječito tragao za ljepotom “Prethodne generacije kruga u kojem se Hamlet kretao, nisu imale priliku živjeti s umjetnikom, bilo koje umjetnosti. Onda se pojavio Hamlet, kao „dar Božiji“ i pružio nam zadovoljstvo da skupa živimo i djelujemo. Njegovim odlaskom nastupa opet period „praznine“ i vjerojatno ćemo umjetnika dobiti u Oslu, Odenseu, Malmeu, Čikagu…Onda će taj umjetnik slikati Sjeverni pol ,nebodere, brodove i podmornice i druge toponime koji neće imati veze sa Ljubuškim, Žabljakom, Vodicom, Crkvicom, Glavicom, Vitinom…
Zato zahvaljujemo Hamletu: “što si se našao na našem putu“ i u vremenu i prostoru, kada smo skupa učili, studirali i djelovali u našem Ljubuškom, Mostaru, Sarajevu, Zagrebu. Hamlet će i dalje živjeti u snovima svoje obitelji i u našoj stvarnosti.
Uz ovaj „resentiment“ predlažem Medžlisu IZ da ukrasi prostorije „Fejzine kahve“ jednom ili dvije slike našeg umjetnika, kako bi s vremenom dobili „našeg novog umjetnika“.
Time ćemo se podići s dna svih naših uspjeha i neuspjeha.
